Preduzetnički put malih preduzeća

Za pokretanje biznisa u Srbiji potrebni su i novac, hrabrost, smelost, izdržljivost, čelični živci, istrajnost, sreća, preporuka, kontakti, pomoć prijatelja, vredni radnici. Kraće rečeno, za pokretanje biznisa u našoj zemlji potrebno je sve! Pretražujući material za ovu temu na internetu, pronašla sam jedno pravo malo žensko preduzeće po imenu Daj daj. Odmah sam rešila da porazgovaram sa Sonjom Dakić, jednom od vlasnica ovog preduzeća. U narednih nekoliko redova saznaćete kako je to preduzeće nastalo, čime se bavi, kako opstaje i traje i zbog čega mi je zapalo za oko.

Kako ste došli na ideju da osnujete firmu Daj Daj?

Sama ideja je rođena pre vise od četiri godine kada se rodila beba po imenu Zara. Kada je Zara imala dva meseca, dobila sam od rođake pelene od bambusa iz inostranstva koje je ona koristila. Kada ih je Zara prerasla, krenuli smo u potragu za takvim pelenama, ali ih u Srbiji tada niko nije proizvodio, a iz inostranstva nismo mogli da ih poručimo. Najbliže rešenje pronašli smo u Hrvatskoj. Nisu ih mogli poslati regularno poštom, tako da smo mesec dana čekali da se poklope svi uslovi da bismo preko prijatelja napokon dobili naše drage bambusice. Tada je moj suprug došao na sjajnu ideju – da ih mi pravimo! U tom trenutku ja sam bila na porodiljskom odsustvu, a moja kuma Violeta je imala radnju sa bebi garderobom. Mi smo tako pune entuzijazma, ali s vrlo malo praktičnog znanja, krenule u avanturu preduzetništva i dovele bambus pelene u Srbiju.

Kakav je bio vaš razvojni i preduzetnički put?

Iskreno, da smo znale kroz šta ćemo sve proći, verovatno nikada ne bismo ni počele da se bavimo ovim poslom, ali imale smo zaista mnogo sreće i veliku podršku porodice i prijatelja. Jedan od bitnih koraka na našem putu bila je preporuka prijateljice za program edukacije za socijalno preduzetništvo koju je organizovao British Council Srbija, gde sam ja u toku 3 meseca prošla obuku za izradu biznis plana i pokretanje sopstvenog biznisa. Na kraju programa naša ideja je izabrana u tri najbolje i to nam je otvorilo mnoga vrata i omogućilo da ostvarimo brojne kontakte.

Na početku smo Violeta i ja uložile sopstvena sredstva u nabavku mašina i prve količine materijala. Po preporuci prijatelja našle smo modelarku koja nam je napravila krojeve i pomogla da pronađemo žene koje će nam šiti pelene. Više od šest meseci nam je trebalo da napravimo pelenu koja je zadovoljila naše kriterijume. U toku prve godine rada postavile smo i sajt i tako je lagano počela da se širi priča o našim pelenama.

Za tri godine, koliko aktivno radimo na promociji platnenih pelena kod nas, prešle smo dugačak put. Ko god je čuo našu priču, nije ostao ravnodušan.

Da li ste imali prepreke - birokratske, zakonske i kako ste se nosili s njima?

Prepreka naravno ima, ali kažu da je razlika između radnika i preduzetnika upravo u tome kako će se ponašati pred preprekom. To što nas deklarišu kao socijalno preduzeće ne znači nam mnogo u praksi. Registrovani smo kao društvo sa ograničenom odgovornošću, u sistemu smo PDV-a, plaćamo sve dažbine državi, baš kao i firme koje imaju više od stotinu zaposlenih. Čak i ako dočekamo Zakon o socijalnim preduzećima, nismo sigurni šta će to zapravo značiti za nas i koje pogodnosti možemo da očekujemo.

U decembru 2012. godine preduzeće Daj Daj je odlukom Ministarstva energetike, razvoja i zaštite životne sredine dobile Eko znak i time smo postali prvi tekstilni proizvod u Srbiji s tim obeležjem, a ujedno i drugo preduzeće u Srbiji koje ga ima.

To je za nas pre svega potvrda kvaliteta proizvoda koji pravimo i dokaz da i u Srbiji malo preduzeće, u ovom slučaju pet žena, može napraviti jedan vrhunski proizvod.

Saplitanja nažalost ima na svakom koraku, mi nismo država koja preterano pomaže i omogućava malim preduzećima da razviju svoj posao iako je dobro poznato da manje firme redovnije izmiruju svoje obaveze prema državi od većih firmi. Za sada se borimo entuzijazmom i neiscrpnom energijom, kao i željom da uradimo nešto dobro, pre svega za bebe, a onda i za našu okolinu.

Koliko je teško biti mali preduzetnik u Srbiji?

Biti mali preduzetnik u Srbiji danas nije lako, posebno ako se bavite proizvodnjom, jer sva sredstva koja zaradite ulažete dalje u proizvodnju. Ono što nas gura da i dalje volontiramo jesu pozitivne kritike koje dobijamo od mama koje kupuju naše pelene i to nam mnogo znači. Naša ideja je od samog početka bila da napravimo nešto od čega će svima biti lepo, nama koji izrađujemo pelene i onima koji ih koriste.

Podrška je naravno veoma bitna i mi smo zaista imale sreće da u protekle tri godine upoznamo divne ljude i sarađujemo s raznim organizacijama na promociji socijalnog preduzetništva, ekologije, zdravog života, prirodnog roditeljstva...

To su pre svega: Erste banka, opština Vračar, služba Halo beba, Škola roditeljstva Nada Lazić, Shiva Shakti studio, Centar za mame, Centar za društveno odgovorno preduzetništvo, Centar za unapređenje životne sredine, Supernatural, Smart kolektiv i još mnogo njih koji promovišu naše pelene i pomažu nam svakodnevno da širimo svest o prednostima platnenih pelena.

Ko čini vaš tim?

Mi smo jedno žensko preduzeće – idejni tvorci i pokretači celog biznisa smo moja kuma Violeta i ja, a ništa manje značajne nisu naše drage žene koje šiju pelenice: Borjanka, Divna i Rajka. Mi imamo veoma interesantnu situaciju da su žene koje rade za nas godište naših roditelja, pa se tako nalazimo u jednoj neobičnoj poziciji, ali smo se nas dve od početka trudile da s njima ostvarimo otvoren i prijateljski odnos i uspele smo u tome. One su zajedno s nama išle u kupovinu mašina, s njima se konsultujemo oko krojeva, šivenja, izbora materijala i njihovo dugogodišnje iskustvo nam mnogo znači s obzirom na to da nismo mnogo znale o tekstilnoj proizvodnji kada smo počele. Naravno, mi i dalje učimo.

Kakvi su vaši planovi za budućnost?

Želimo da plasiramo naše pelenice na inostrano tržište, znamo da imamo konkurentan proizvod i verujemo u njegov uspeh. Ove godine smo našli distributera za Crnu Goru i nadamo se da ćemo u narednih godinu dana pokriti region, a kasnije i Evropu. Planiramo da proširimo ponudu proizvoda od bambusa i da napravimo nešto i za mame.

Imate li savet za one ljude koji žele da urade nešto slično ili da se sami upuste u pokretanje nekog biznisa?

Veliko je zadovoljstvo kada radite nešto što volite i u šta verujete i to vam daje snage da se borite sa svakodnevnim problemima. Pokretanje sopstvenog biznisa zahteva da budete uporni i istrajni u svojoj ideji, da svakodnevno ulažete u sebe, da budete u toku, da se krećete među ljudima koji se bave sličnim stvarima i da budete spremni da se prilagodite tržištu. Da biste dobro vodili svoj posao, morate da umete s ljudima, da imate razumevanja, ali i znanja, morate biti spremni da, kada zatreba, budete i sekretarica, i kurir, i majstor, šta god je potrebno.