Predrasude koje šefovi imaju o bodi artu

FOTO: Pixabay

Kada se Erik Robertson, izvršni računovođa agencije za odnose sa javnošću iz San Franciska, sastaje sa svojim konzervativnijim klijentima, obavezno obuče odelo i kravatu. Međutim, kada se sastaje sa svojim mušterijama u vezi sa video-igricama, onda je savršeno u redu da nosi košulju kratkih rukava sa otvorenim okovratnikom. Ponekad, i sâm Robertson želi da sakrije tetovaže koje mu prekrivaju ruke i grudi jer smatra da bi mogle da oteraju određene mušterije.

„Čovek treba da bude pametan i da ne rizikuje da uvredi postojeće klijente ili izglede za nova poslovanja“, rekao je Robertson, koji ima 29 godina. „Voleo bih da još istetoviram ruke i vrat, ali neću to učiniti, jer ne bih mogao da ih pokrijem. Drago mi je što nisam otišao predaleko sa tetovažama dok sam bio na fakultetu“, dodao je.

U poslednje vreme sve više mladih radnika ima tetovaže, pirsinge na licu ili i jedno i drugo, što često sa sobom donosi skeptične ili čak negativne reakcije poslodavaca i rukovodilaca. Iako je u poslednjoj deceniji umetnost tela postala nešto uobičajenija, i dalje tiho nosi stigmu među mnogim poslodavcima.

Kada je onlajn sajt za zapošljavanje CareerBuilder pitao poslodavce koje su to karakteristike fizičkog izgleda koje bi ih odvratile od odluke da unaprede radnika, pirsinzi su se najviše pominjali kao razlog (37% ispitanika) dok su vidljive tetovaže zauzele treće mesto (31%).

pirsingg2_02_2017.jpg

FOTO: Flickr

Jasno je da ovi stavovi nisu u skladu sa demografskim promenama na poslovima. Jedna anketa, koju je realizovao Istraživački centar „Pju“ (Pew) utvrdila je da 38% ispitanika između 18 i 29 godina u Americi ima najmanje jednu tetovažu, dok 23% ima pirsing na nekom drugom mestu, a da to nisu ušne školjke. „Ako žele da privuku i zadrže nadarene, firme bi morale da prevaziđu negativne stereotipe o umetnosti tela“, rekao je Beri Gros, konsultant za ljudske resusre u San Francisku. „Trebalo bi da se upitaju da li ono što je zaista važno za obavljanje posla i ugled firme zavisi od pirsinga na nosu ili tetovaže“, dodaje Gros.

Uprkos tome što su neke kompanije već prevazišle negativno mišljenje koje povezuje tetovaže sa osobama iz nižih staleža ili bandi, ipak preferiraju da zaposleni sakrivaju svoje elemente telesne umetnosti što je više moguće, posebno pri direktnom kontaktu sa klijentima.

Firma za međunarodno oporezivanje, „KPMG“, preporučuje svojim univerzitetskim regrutima da „skinu pirsinge sa tela i pokriju tetovaže koje se vide“ kada su na poslu. Isto tako, američki lanac robnih kuća „Mejsis“ (Macy’s) traži od svojih radnika da izbegavaju pirsinge na licu i „preterane“ tetovaže koje mogu da ometaju ili da uvrede kupce. Jedan portparol „Mejsisa“ odbio je da objasni šta je to što oni podrazumevaju pod „preteranim“.

Stepen prilagodljivosti prema bodi artu varira sa promenom potreba zapošljavanja. Na primer, kada je vojska SAD-a trebalo da privuče više regruta za ratove u Iraku i Avganistanu, prilagodila je kodeks oblačenja dozvolivši tetovaže na vratu i rukama. Sada, sa padom broja trupa, vratila se na staro i zabranila je bodi art.

Čvsta ruka na poslu

Uopšteno govoreći, poslodavci mogu da nametnu svoja pravila oblačenja, koja uključuju i zabranu tetovaža i pirsinga na vidljivim mestima, a da ne prekrše zakon. Često se drže toga da se elementi bodi arta ne podudaraju sa ugledom firme ili da ugrožavaju posao, jer teraju mušterije.

tattoosuit_02_2017.jpg

FOTO: Flickr

Pri intervjuisanju menadžera zapošljavanja u Škotskoj, docent menadžmenta na Univerzitetu „Sent Endruz“, Endru Timing, otkrio je da postoji negativan stav prema kandidatima sa tetovažama uočljivim na prvi pogled. Čak su i sami poslodavci koji imaju tetovaže ostali pri tom stavu. Međutim, direktor ljudskih resursa je rekao Timingu da oni ne odbijaju kandidate zbog ličnih predrasuda, već zato što veruju da njihovi klijenti ne odobravaju umetnost tela.

Jedan skorašnji događaj u Kanadi nagoveštava da bi firme trebalo da opravdaju svoje zabrane bodi arta suštinskim dokazima koji pokazuju njihov negativan uticaj. Bolnica u Otavi je usvojila pravila oblačenja koja zahtevaju od zaposlenih da prekriju velike tetovaže i koja zabranjuju „previše uočljive pirsinge na telu“, potvrđujući da bi jedna profesionalnija slika povećala poverenje pacijenata i poboljšala kvalitet zdravstvene zaštite. U odgovoru na žalbu sindikata, sudija je presudio protiv kodeksa oblačenja i ukazao na to da bolnica nije pružila nijedan legitiman razlog da prekrši „pravo zaposlenih da se predstave po svom nahođenju.“

Poslodavci takođe rizikuju da se protiv njih pokrene parnica, ukoliko se protive verskim ili kulturnim običajima koji zahtevaju tetovaže ili pirsinge ili diskriminišu žene sa bodi artom. „Ljudi i dalje imaju više problema sa istetoviranim ženama, nego sa muškarcima“, rekla je Mirna Armstrong, profesorka emerita Naučnog zdravstvenog centra Univerziteta „Teksas Tek“ (Texas Tech). „Veći broj žena odlazi u klinike za uklanjanje tetovaža, jer su dobile negativne komentare i imale problema pokušavajući da se obuku tako da prekriju svoje tetovaže na poslu“, rekla je Armstrong, koja se bavi istraživanjima o umetnosti tela više od 20 godina.

tattootattoo2_02_2017.jpg

FOTO: Flickr

Zbog starih predrasuda koje teško umiru, najsigurnije za kandidata za posao je da i dalje skriva svoj bodi art tokom intervjua, pa čak i neko vreme nakon što bude angažovan. Robertson je čekao šest meseci da otkrije svoje tetovaže šefovima i poslovnim kolegama. „Želeo sam da pokažem i potvrdim svoje kvalitete kao menadžer pre nego što vide moje tetovaže“, rekao je. Ovo je i savet koji upućuje Kancelarija za profesionalnu orijentaciju Univerziteta Severne Karoline svojim studentima koji su istetovirani ili nose pirsinge.

Kada studenti ne poznaju „pravila kulture u vezi sa oblačenjem i izgledom, obično savetujemo da se priklone konzervativnoj strani, uklanjajući pirsinge i prikrivajući vidljive tetovaže što je više moguće“, objasnio je O. Rej Engl, direktor Centra za razvoj karijere. Ponekad, dodao je, roditelji preduzimaju mere kako bi osigurali da bodi art neće da ugrozi poslovnu perspektivu njihove dece. Setio se jednog studenta koji je istetovirao cevanice samo da bi njegovi roditelji kasnije platili da ukloni tetovažu kada diplomira.

Naravno, neke osobe toliko cene samoizražavanje i individualnost, da ne pristaju da uklone ili prikrivaju svoju umetnost tela. Za njih je najbolje da otkriju tetovaže i pirsinge na intervjuu za posao kako bi videli kakva je reakcija sagovornika. Pigin Rajli, na primer, nema nikakvih poteškoća da pokaže tetovaže na svojoj ruci i ramenu na poslu, kao ni da ofarba svoju kosu u roze ili plavu boju. Ova viša menadžerka „Pejpala“ (PayPal), stara 49 godina, smatra da su njene tetovaže i ofarbana kosa deo njenog ličnog brenda. „Većina ljudi ima pozitivan stav kada sam autentična“, rekla je. „Naravno, neke firme bi me možda intervjuisale zbog moje biografije, ali me ne bi angažovale nakon što me vide uživo, što je u redu, jer ne volim da budem tamo gde nisam dobrodošla.“


IZVOR: BBC