Plus-size modeli: predstavnice običnih žena
youtube

Ova vrsta modelinga svoje začetke pronalazi početkom dvadesetog veka, kada je poznata američka modna kuća ,,Lane Bryant“ osnovala svoju kolekciju za trudnice. U reklamama su pored trudnih žena, koristili visoke i krupnije žene, a početkom 1920. izdali su kolekciju pod nazivom ,,For Stout Women“, što bi u bukvalnom prevodu značilo ,,Za krupnije žene“.

Ovi modeli radili su direktno u saradnji sa dizajnerima i na snimanjima za neke od modnih magazina, bez zastupništva agencija kojih nije bilo sve do sedamdesetih godina dvadesetog veka.

Zvaničnu prvu agenciju za isključivo plus-size modele otvorila je Marry Duffy 1977. godine, pod nazivom ,,Big Beauties Little Women“. Naredne godine, Pat Swift osniva agenciju ,,Plus Models“ koja je u jednom trenutku bila toliko uspešna da se njena zarada procenjivala na više od 2 miliona dolara godišnje. Istovremeno, „Ford Models“, tada jedna od najpoznatijih modnih agencija, u svoju kolekciju uključuje modele za „krupnije“ dame. Deceniju kasnije, kupuju ,,Big Beauties Little Women“, i osnivaju odeljak za plus-size modele pod nazivom ,,Ford 12+“.

Početkom devedesetih godina dvadesetog veka, broj agencija u kojima se formiraju odeljci specijalizovani samo za ovu vrstu modelinga raste. Među najuspešnijim izdvajaju se ,,Wilhemina“, ,,Muse Model Management“, ,,Jag Models“, ,,Milk Model Management“ i mnoge druge širom sveta. U isto vreme, Emme Aronson napravila je pravu revoluciju u svetu mode. Ona je jedna od prvih plus-size modela koja se proslavila i postala je prava inspiracija za žene. Štaviše, dva puta se našla na listi „50 najlepših žena“ magazina „People“ i bila je prvi „krupniji“ model na toj listi.


commons.wikimedia
commons.wikimedia

U Njujorku je 2009. godine organizovan i prvi ,,Full Figured Fashion Week“. Osim toga, mnoge modne kuće i dizajneri počeli su sa kreiranjem odeće koju nose i promovišu upravo plus-size modeli. Tako su Jan Paul Gaultier i John Galliano, najveća imena visoke mode, još 2006. godine na svojim revijama radili sa ovim modelima.


Očigledno je da iz godine u godinu plus-size modna industrija sve više raste. Prema izveštaju Forbs magazina, 2015. godine zaradila je čak 16 milijardi dolara. Ovo je veliki pomak, s obzirom na činjenicu da do pre samo petnaest godina niko nije hteo da oblači ove modele, a naslovne strane modnih časopisa za njih je bio samo san.


Mnogi veruju da one ne paze na ishranu, ne bave se sportom i provode vreme na kauču ispred televizora. Međutim, suprotno ustaljenom mišljenju, većina ovih modela zdravo se hrani i vežba do tri puta nedeljno. Tako je ,,Women’s Running magazine“ objavio naslovnicu na kojoj je bila plus-size model Erika Schenk. Na njoj ona ponosno pozira u svojim patikama i opremi za trčanje i dokazuje ženama da bilo ko, kako god izgledao, može da trči i da se bavi sportom. Čuveni ,,Sports Illustrated “ 2016. godine izdao je tri editorijala sa fotografijama modela koje su prezentovale različitost žena i devojaka.


commons.wikimedia
commons.wikimedia

Ashley Graham bila je jedna od njih, dokazujući da sve žene mogu izgledati dobro u bikiniju, bez obzira na kilažu. Poslednjih godina, ona je jedna od najzaposlenijih plus-size modela i ,,bodypositive“ aktivistkinja. Među brojnim kampanjama koje je radila i naslovnica koje je krasila, bila je i zaštitno lice ,,Levisa“ i ,,Lane Bryanta“.


U maju 2013. godine Justine Legault se pojavila na naslovnici ELLE Quebeca. To je bio prvi put da je Elle imao na naslovnici plus-size manekenku. Još neka od najvećih imena ove vrste modelinga su Iskra Lawrence, Denise Bidot, Sabina Karlsson, Marquita Pring, Clementine Desseaux, Tara Lynn, Tess Holiday i još mnogo drugih predivnih žena.


pixabay
pixabay

Čini se da je plus-size modeling u sprezi sa ,,bodypositivity“ pokretom. Gotovo da ne postoji plus-size model, a da nije pobornik ovog pokreta. ,,The Body Positive organization“ su 1996. godine osnovale Connie Sobczak i Elizabeth Scott. Cilj organizacije je da pomognu ljudima da prevaziđu konflikte koje imaju u vezi sa percepcijom svog tela. U moru manekenki koje imaju ,,savršeno“ oblikovane figure i krase stranice časopisa, gde su njihove nesavršenosti u potpunosti fotošopirane i retuširane, plus-size modeli izdvojili su se kao predstavnice obične žene. Proporcije njihovih tela nešto je što viđamo u svakodnevnom životu.


Ovi modeli otkako su se probili u svetu mode, nailaze na kritike i predrasude. Uglavnom se radi o osudi da one svojim izgledom promovišu nezdrav način života. Ipak, plus-size ne znači nužno nezdrav. U odbranu ovih žena izdvaja se i činjenica da su mediji vremenom uspeli da nam ubace ideje o tome kako žena mora da izgleda da bi bila smatrana lepom. Uglavnom su to kriterijumi i uslovi koje retko koja žena bez tima nutricionista, lekara, trenera, stilista i kozmetičara može da ostvari. Ovi modeli pokazuju da biti žena prosečne kilaže ili sa kojim kilogramom viška nije najlošija stvar na svetu. Poručuju nam da se bavimo sportom radi zadovoljstva, a ne da bi smršale zato što je takav trend nametnut od strane medija ili društva. U skladu sa bodypositivity pokretom, poručuju nam da volimo sebe onakve kakve jesmo. Plus-size modeli postali su ambasadori prihvatanja sopstvene unikatnosti i lepote.