Pišite o onome što vas zanima i inspiriše!

Foto: Privatna arhiva

Ivan Lalić je prvi kolumnista na portalu iSerbia koji je osvojio nagradu „Novinar meseca". Njegov mesec je bio mesec decembar 2015. godine, gde nas je kroz svoje tektove upoznao sa tada aktuelnim filmovima i gde nam je neveo razloge po čemu je specifičan njegov rodni kraj - Novi Beograd .

Upoznajte sa nama ovog inspirativnog arhitektu i pročitajte savete o njegovom omiljenom hobiju - pisanju.

Novinar si meseca decembra 2015. i prvi kolumnista koji je dobio našu nagradu. Čestitam! Kako ti vidiš, iz ovog ugla, svoj rad i razvoj na portalu iSerbia?

iSerbia je bila prvi portal za koji sam redovno pisao i kao takva je postala jedna svojevrsna učionica kroz koju sam profilisao teme, stil i jezik izražavanja. U početku je bilo lutanja i nedoslednosti, ali se kroz saradnju sa administratorima iskristalisao i taj neki moj izraz kao kolumniste. Izbor tema se kroz više trijaža sveo suštinski na film i muziku, a stil je došao kao posledica slobode izražavanja i trenutnog osećaja kada sednem za tastaturu da pišem o nečemu što me inspiriše.

_veb_novinarstvo.gif

Mnogi misle da si jedan od najboljih kolumnista na portalu. Imaš li neki savet za one koji žele da pišu kolumne?

Kao prvo, želim da vam se zahvalim na lepim rečima. Kada su u pitanju saveti, budućim kolumnistima mogu samo da poručim da pišu o onome što ih zanima i inspiriše, da ne potpadaju pod kalupe i ne robuju trenutnim gorućim temama po internetu. Kolumna treba da bude jedan svojevrstan lični ventil, medij za komunikaciju sa ljudima, a ne neka šablonski konstruisana i bezdušna internet pojava.

Šta arhitektura i pisanje imaju zajedničko pored toga što ti u njima uživaš

Arhitekturu sam izabrao kao profesiju zbog toga sto mi pruža mogućnost širokog i raznovrsnog delovanja na svet oko sebe. Kao arhitekta mogu da se bavim enterijerom, projektujem zgrade, ali i čitave delove grada. Isto je i sa pisanjem. Kada sam za kompjuterom imam slobodu da pišem o čemu god želim, o onome što me muči, o nečemu što me je inspirisalo ili da jednostavno izrazim neku svoju emociju ili stav po određenoj temi. Još jedna sličnost između ove dve „profesije’’ je i to što svaka nova tema/zadatak poćinje jednom sveobuhvatnom analizom problema.

lalic1.jpg

Foto: Privatna arhiva

Pišeš najviše filmske kritike i u tvojim tekstovima smo našli mnogo preporuka. Reci nam koji film je, za tebe, najbolji film svih vremena i zašto?

Uh… Pitanje svih pitanja. Ja u svojoj glavi imam dve paralelne liste: jednu za najbolji film po realnim i objektivnim parametrima, a drugu za omiljeno ostvarenje. Ako pričamo o kompleksnosti radnje, razradi likova, režiji, glumi ii muzici, onda su po mom skromnom misljenju prva dva dela sage „Kum’’ najbolji filmovi svih vremena. U nedostatku boljeg poređenja, mislim da ta dva filma nemaju nijednu slabu tačku i da svako ko je u životu odgledao ijedan film mora da ih pogleda, čak iako ga ta tema uopšte ne interesuje.

Zašto si odabrao arhitekturu kao svoj životni put?

Kao sto sam to već rekao, širina mogucih tema je bila glavni svesni razlog za odabir moje životne profesije. Onaj drugi, podsvesni, iskristalisao se u poslednjih nekoliko godina i tiče se značaja uticaja koji arhitekta može imati na svoje okruženje. Hteli to da priznamo ili ne, arhitektura je svuda oko nas. Arhitektura je i naša soba, naš stan/kuca, ali i zgrada, ulica, park, čitav grad. Arhitektura je vidljiva svima i neraskidivi je deo naših života još od kako je čovek napustio pećinu i počeo da gradi prve primitivne domove od zemlje, drveta i kamena.

lalic2.jpg

Foto: Privatna arhiva

Koji grad/deo grada je tebe kao arhitektu najviše opčinio?

Svaki grad koji sam posetio je na svoj način nosio neko novo iskustvo, kako lično, tako i profesionalno. Ako pričamo o gradovima koji su najsličniji Beogradu, onda je to zasigurno Budimpešta i mislim da ona može biti naš realni domet kada je nivo uređenja u pitanju. Moskva je bila jedno fascinantno iskustvo i definitivno najveći grad u svakom pogledu koji sam posetio, jedan gigantski organizam koji živi, diše i razvija se u svakoj sledećoj sekundi, jedan istinski megalopolis. Madrid je, možda, i najlepši i najuredjeniji grad koji sam imao prilike da posetim. Ljubav prema arhitekturi i gradu je u Madridu vidljiva na svakom koraku, kroz odabir popločanja, održavanje fasada, obnovu starih i izgradnju novih objekata. Madrid je grad koji ima i istoriju i sadašnji trenutak i budućnost. Madrid je grad u kojem bih mogao da živim i da ne poželim da iz njega ikada odem.

Kako jedan arhitekta provodi svoje slobodno vreme, pored pisanja?

Zahvaljujući činjenici da radim u struci svaki dan u proteklih devet godina od kako sam diplomirao, nemam neku preteranu želju da se i u svoje dragoceno slobodno vreme bavim arhitekturom. Pisanje uzima jedan značajni deo mog vanradnog vremena, ali ostane tu i tamo pokoji sat koji trošim i na druge stvari. Filmovi su definitivno velika pasija, baš kao i biciklizam, koji mi pruža mogućnost da se oslobodim stega računara, radnih stolica i fotelja i izađem u prirodu, sam sa sobom i svojim mislima. Fotografija je uvek nekako bila prisutna, u pozadini, i najčesće vezana za druge aktivnosti, putovanja, letovanja i biciklizam. Takođe, kada vremenski uslovi to dozvole, volim da odem na utakmice nižih beogradskih fudbalskih liga, kao i da fotografišem lokalne stadione gde god se nalazim (tzv. „groundhopping’’).

Šta bi tinejdžer Ivan rekao sadašnjem Ivanu?

Da bude mnogo opušteniji. Da bude manje vezan za ljude i predmete. Da ne sluša preterano ljude oko sebe koji me dele savete. Da bude slobodniji.


Marija je samo mali čovek sa velikim idejama.