Pero je moćnije od mača-Sofi Šol

FOTO: Bundesarchiv

Razočaranje

Sofi je živela tokom Drugog svetskog rata. Nije bila jevrejka, i nije bila bila progonjena ni u kom smislu. Naprotiv, kao kćerka nemačkog majora, Roberta Šola, imala je i komfor i reputaciju. Život joj je tekao normalno za jednu nemačku devojku toga doba. Naravno, tadašnje nemačke devojke, morale su, u određenim godinama da se učlane u Hitlerovu omladinu. Ona je to uradila sa 12. Iz Hitlerove omladine,ponela je samo razočaranje. Nije joj se svideo taj vojnički režim, a čitanje je bilo ismevano, što je nju posebno odbijalo.

Rađanje ideje

Ono što Sofi Šol čini heroinom, jeste njena osetljivost na tuđu nesreću. U Hitlerovoj omladini, slušala je svoje profesore, prijatelje, a kod kuće svog oca. Shvatila je o kakvoj politici je reč i bila je uverena da je to pogrešno. Takođe, jak utisak na Sofi i njena uverenja, ostavilo je i hapšenje njenih prijatelja, zbog učestvovanja u pobunjeničkoj organizaciji. Posle te situacije, znala je da mora nešto da uradi povodom toga. Samo nije znala šta. Odgovor na to pitanje došao je sasvim nenadano.

Sofi je, od 1942, pohadjala univerzitet kao student biologije i filozofije. Njen brat Hans je tu studirao medicinu, i upoznao je sa nekim svojim prijateljima. Malo po malo, upoznavajući ih, otkrila je da su oni svi, uključujući njenog brata, članovi pobunjeničke organizacije.

EU%20GIF.gif

Bela ruža

Ova organizacija se nazivala Bela ruža. Članovi organizacije su ilegalno štampali pamflete protiv režima. Njihovi mladalački tekstovi "pogadjali su metu". Bili su britki, jasni i drektni:
"Zapadna civilizacija mora da se odbrani od rasizma i ponudi pasivan otpor, pre nego što poslednji mladić nacije prolije krv na bojnom polju".
Sofi je uprkos protivljenju brata postala član. I to kakav član! Pokazala je izuzetnu hrabrost, ostavljajući pamflete po celom svom, ali i u okolnim gradovima. Iako danas ostavljanje pamfleta ne deluje rizično, u to vreme je izuzetno bilo. Ljudi su kažnjavani, pa čak i streljani i za manje. Ova mlada devojka je sve to znala, ali je ipak nastavila sa pobunom. Možda ju je napred terala činjenica da su stvarno napravili razliku. Članovi "Bele ruže" bili su jedni od najtraženijih kriminalaca u zemlji, što je značilo da ih vlast zaista gleda kao pretnju.

sofi_2.jpg

Kraj, ali i početak

Cilj organizacije je pre svega bio mlad svet koji je otvoren za nove ideje. Zbog toga su Sofi i njen brat dosli na veoma smelu ideju- Poneli su čitav kofer pamfleta, i dok su trajali časovi, ostavljali su ih kod vrata kabineta, na hodnicima, itd. Međutim, malo pre završetka časova, Sofi je shvatila da ima još nekoliko pamfleta u koferu, i želeći da ih sve podeli, ispali su joj kroz prozor. To je primetio policajac. I Hans i Sofi su odvedeni u Gestapo.

Sunce još uvek sija

Na suđenju, brzo su shvatili da su sudije nisu tu da sude, već da osude. 21-godišnja Sofi Šol, zajedno sa bratom, osudjena je na smrt streljanjem 22. 02. 1943. godine. Zbog "veleizdaje". Zbog toga što se nisu bojali da govore o nepravdi, ma kolko moćno zaleđe ona imala. Na snimcima suđenja, čuje se Sofi kako kaže-"Neko je morao da počne. Ono što smo mi pisali i govorili je ubeđenje i mnogih drugih. Samo što se oni nisu usudili da se izraze"
Ipak, gledajući iz savremene perspektive, "pero" je pobedilo, i to ubrzo posle toga. Ljudima je usađeno u svest da nisu sami i bespomoćni, da ima mnogo istomišljenika i da je potrebno samo da se ujedine. To je bilo dovoljno za "uzvraćanje udarca". Mislim da se Sofi nije bojala smrti, jer je znala da će ovakva pobeda kad-tad doći. To pokazuju i njene poslednje reči- Sunce još uvek sija.