Olimpijski plamen: Do svemira i natrag
Pixabay

Olimpijska Baklja u Montrealu 1976. godine doživela je neverovatan tehnološki razvoj. Te večeri dolaska plamena iz Olimpije u Atinu, održana je ceremonija na Panateiko Stadionu gde je plamen postavljen ispred senzora koji detektuje jonizirajuće čestice. Adaptirani u digitalne impulse, poslati su putem satelita u Otavu. Dolaskom signala u glavni grad Kanade, laserski snop koji se reflektuje na konkavnom ogledalu pretvorio je plamen u njegov originalni oblik u gorioniku koji se nalazio na Parlament Hilu.

Prvi kilometar kanadskog dela prenošenja Baklje završilo je 12 trkača koji su predstavljali deset provincija i dve teritorije koji su formirali zemlju u to vreme, dok je svaki od njih nosio baklju sa plamenom. Na kraju deonice 12 trkača se sastalo i predalo plamen narednom trkaču.

Na svom putu od glavnog grada do Montreala, Baklja je prešla reku Otava prelazeći tokom puta sa obale na obalu. Dolazak plamena na Olimpijski stadion upisan je u još jedan deo istorije sa dve osobe koje prvi put zajedno pale gorionik: Sara Anderson, Kanađanka iz Toronta za engleske govornike i Stefan Perforntein, zemljak iz Montreala, predstavnik francuskih govornika.

Krenuvši 19. juna 1980. godine iz Olimpije i stigavši na odredište 19. jula na moskovski Lenjinov stadion, Olimpijska baklja XXII Olimpijade završena je pešice u potpunosti i zadržala severnu rutu sa 5.435 nosilaca baklje prenoseći je bezbedno kroz Grčku, Bugarsku i Rumuniju i svetine od 40 hiljada ljudi koji su se u Bukureštu pojavili samo da bi je videli. Olimpijski plamen ušao je u Sovjetski Savez kod Ćisinaua na rumunskoj granici i krenuo putem Moskve preko Kijeva i Belgoroda. Na samo veče održavanja igara, na Sovjetskom trgu upaljen je gorionik sa četiri posebne baklje koje su odnete u Talin, Lenjingrad, Minsk i Kijev.

Olimpijska baklja u Los Anđelesu 1984. godine prešla je Sjedinjene Države od istoka do zapada na vetrovitoj ruti dugoj 15.000 km. Upaljen u Olimpiji 7. maja, 24 sata kasnije plamen je odleteo za Njujork. Ispred Sedišta Ujedinjenih Nacija čekala su ga prva dva nosioca baklje, Đina Hemphil i Bil Torp Junior, direktni potomci i legendarnih atletičara Džiz Ovensa i Džim Torpa. Narednih nedelja plamen je prenesen kroz 33 države ukupno, kao i kroz Vašington.

Nakon prolaska kroz jug, od Dalasa do Teksasa i nastavljajući pravo do severa u Sijetlu u državi Vašington, plamen je stigao u Memorijalni koloseum u Los Anđelesu na svečanost otvaranja 28. jula 1984. godine gde se šampion u desetoboju Rafer Džonson popeo 96 stopa da upali gorionik. Isti gorionik, takođe održan u kalifornijskom gradu, korišćen za vreme održavanja igara 1932. godine, stajao je na visini od 45 metara.

Nakon putovanja iz Grčke u Bankok ispred Seula 1988. godine, plamen je stigao na korejsko tlo na ostrvo Jeju, ka jugu polustrva odakle je otplovio do luke Busan na brodu pod imenom Olimpija 88. uključujući 1.467 ljudi svih godina, među kojima su bile i poznate ličnosti, umetnici i atletičari. Olimpijska baklja, odnosno plamen koji ju je sledio, putovao je preko Republike Koreje pešice i kolima, biciklom, motociklom i na konju cik-cak rutom od istoka ka zapadu i severa ka jugu konačno stigavši u Seulsko predgrađe Inčeona.-preduzetnistvo.gif

Održana 17. septembra na gradskom Olimpijskom stadionu, Olimpijska svečanost, njena poslednja tri nosioca baklje, Vona Takima, Sun Manćunga i Mi Ćungsohna, podigli su je 22 metra u vazduh specijalnim liftom kako bi se upalio gorionik koji je bio 5,5 metra u prečniku i smešten na vrhu osmougaonog stuba.

Svako ko je video ne može da zaboravi paljenje gorionika na svečanosti otvaranja u Barseloni 1992. godine koja je održana 25. jula. Zauzimajući poziciju u centru Olimpijskog stadiona Monjuik, Paralimpijski strelac Antonio Rebollo odapeo je strelu zapaljenu plamenom ka gorioniku i tako ga upalio.

Godine 1996. u Atlanti je obeležena stogodišnjica modernih igara znak kojim je od Olimpije do Atine inicijalno proslavljeno takmičenje, praćeno svečanošću na Panataiko stadionu gde su predstavnici gradova domaćina prethodnih 17 Letnjih olimpijskih igara primili lampu koja sadrži olimpijski plamen, da ponesu sa sobom čime su propisno nagađeni i na taj način im je odato priznanje.

Početna tačka američkog dela bila je u Los Anđelesu odakle se Baklja ukrcala na put dug 26.875 km oko zemlje sa oko 1.467 nosilaca baklje. Olimpijska baklja u Atlanti 1996. godine takođe je prvi put otišla u svemir ukrcavši se na šatl u Kolumbiji. Nakon povratka na Zemlju, veliki bokser Muhamed Ali pobrinuo se da na svečanosti otvaranja na gradskom Olimpijskom stadionu 19. jula 1996. godine drži baklju i upali gorionik.

Ono što prenošenje Olimpijskog plamena u Sidneju 2000. godine čini jedinstvenom je činjenica da se uglavnom nalazila na moru sa bakljom koja je putovala od Pacifičkog ostrva ili naroda do sledeće rute u Australiji: od Guama do Novog Zelanda, od Papue Nove Gvineje do Kukovih ostrva, od Mikronezije do Tonge i od Vanuatua do Samoe. Krajem juna iste godine plamen je čak zaplivao ispod talasa kod Velikog koralnog grebena. Specijalna baklja poslata je u svemir Atlantis šatlom prevezavši je celim putem do Međunarodne svemirske stanice.

Pixabay
Pixabay

Kada je konačno stigla to Australije, 11 hiljada nosilaca baklje krenulo je na putovanje preko cele zemlje. U ključnom trenutku na svečanosti otvaranja na Olimpijskom stadionu 15. septembra 2000. godine, na stotu godišnjicu prijema žena na Olimpijadu obeleženo je pojavljivanjem sedam australijskih najvećih ženskih atletičara. Beti Katbert, Ralin Bojl, Don Frejser, Širli Striklend, Šejn Gould i Debi Flinfo-King došao je red da prenesu baklju ispred Starosedelačke australijske staze i zvezde igrališta Keti Frimen koja je završila poslednji deo i popevši se uz stepenice, zakoračila je u kružni bazen i upalila prsten plamena, koji je potom podignut u vazduh iznad nje dok se vatromet vinuo u noćno nebo iznad Sidneja.


Olimpijska baklja koja je pozdravila povratak igara u Atinu 2004. godine bila je prva koja je obišla ceo svet preko pet kontinenata, a čiji se simbol ogleda u pet olimpijskih prstenova. Njihovi brojni pozivi uključivali su sve gradove domaćine modernog doba, domaćine ostalih svetskih velikih gradova i, prvu za održavanje, Afriku sa bakljom koja je putovala između Kaira na severu i Kejp Tauna na jugu.


Kada je konačno stigao do Grčke, plamen se ukrcao na poslednji put koji je trajao nešto više od mesec dana, krenuvši sa Krita i prešao kroz 32 ostrva i 24 istorijska grada od 54 prefekture u zemlji. Čovek, kome je je dat zadatak da upali Olimpijski gorionik na svečanosti otvaranja 13. avgusta 2004. godine bio je šampion u surfovanju iz 1996. godine Nikos Kaklamanakis.


Na putu za Peking 2008. godine baklja je uspela da se popne na vrh sveta sa timom penjača koji su je odneli na sam vrh Everesta preko kineske strane. Pre toga, plamen je proputovao pet kontinenta i prenesen kroz 19 većih gradova uključujući Sankt Peterburg, London, Pariz, San Francisko, Buenos Aires, Nju Delhi, Bankok, Dar es Salam, Kanberu, Nagano i Seul.


Nakon dolaska u Hong Kong prošla je kroz 31 kinesku provinciju i autonomnu regiju pre nego što je stigla u Sičuan koga je 12. maja pogodio razoran zemljotres. Zatim, na kraju svečanosti otvaranja koja je održana u Ptičjem Gnezdu 8. avgusta 2008. godine, poslednji nosilac baklje, legendarni kineski gimnastičar Li Ning, digao ju je na uže do ogromnog ekrana koji je obuhvatao krov stadiona. Nakon pokrivanja celog vazdušnog krila stadiona, uz klicanje gomile upalio je gorionik.


Prenošenje Olimpijske baklje u Londonu 2012. godine je bilo poslednje pre Rija 2016. godine koje je počeo osmodnevnim putovanjem iz Grčke i nastavilo do Lends Enda, krajnjoj južnozapadnoj tački Britanskog ostrva sa moreplovačkom ikonom Benom Ejnslijem, prvim koji je nosio baklju, a obeležila je grupa trkača obučena u belo sa sloganom „Trenutak da se zablista“. Odvijao se na vodi (u mnoštvu čamaca, jahti i parnih brodova), železnici, putu i u vazduhu nastavio je pravac kojim je prošlo u ne više od sat vremena 95 odsto populacije Ujedinjenog kraljevstva, Ostrva Men, Džerzeja i Gernesija.


Na dan otvaranja svečanosti, plamen je prenet na Tauerbridž do Olimpijskog stadiona brzim motornim čamcem sa Dejvidom Bekamom i mladim fudbalerom Džejdom Bejlijem koji su nosili baklju, a zatim predali dalje petostrukom olimpijskom šampionu u veslanju Ser Stivenu Redgrejvu. Simbolizujući generacijsko predavanje, on je potom preneo plamen sedmorici mladih atletičara od 16 i 19 godina (Kalum Erli, Džordan Dakit, Dezir Henri, Keti Kirk, Kameron MekRiči, Ejdan Rejnolds i Adele Trejsi) koji su imali tu čast da upale gorionik formiran od 204 bakarne latice koje predstavljaju sve nacije koje učestvuju na igrama.


Da li će ovogodišnji plamen moći sve to da nadmaši?


Izvor: Olympic