Nemanja Radulović i Svetski dan muzike

FOTO: Culture box

Francuska. 1982. godina.

Francuski ministar kulture, Žak Long, dobija informaciju od kompozitora i radio producenta, Morisa Florea, da pet miliona ljudi, ili svako drugo dete, svira muzički instrument u Francuskoj. Džoel Koen, Amerikanac koji je u deceniji koja je prethodila proveo dve godine kao producent na Francuskom nacionalnom radiju, već je imao razvijen koncept za celodnevno muzičko slavlje tokom letnje dugodnevnice. Ministar Long sprovodi koncept u delo tokom najdužeg dana u godini, 21. juna 1982. godine u Parizu, pod nazivom Fête de la Musique.

Svetski dan muzike započinje svoj život od 1985. godine. Ovaj dan predstavlja svečanost obeleženu sprovođenjem besplatnih muzičkih nastupa koji se danas održavaju na pet kontinenata. Prošle godine je 726 gradova iz 108 zemalja slavilo, ne računajući Francusku, koja tradicionalno pravi broj događaja veći nego što se iko trudi da pobroji.

32bc1a609197e34d1ebd96e1245a5441.jpg
FOTO: Fetedelamusique

Ove godine će u Srbiju iz Francuske doći nešto više od ove lepe ideje; Nemanja Radulović, violinista iz Niša, koji se sa četrnaest godina preselio u Francusku radi studija na Pariskom konzervatorijumu, i Double Sens Orchestra održaće besplatan koncert u Studentskom parku u 21:00. Ovaj događaj će ujedno zatvoriti ciklus koncerata „Velikani muzičke scene“ i otvoriti BELEF Festival.

Sećam se prvog trenutka kada sam gledala i slušala Nemanju kako svira na Kolarcu, 2006. godine. Sala je bila prepuna ljudi; sedelo se na stepenicama i stajalo gde god je dobro osoblje Kolarčeve zadužbine dopuštalo. Iako sam često bila na koncertima na kojima igralo, skakalo, pevalo, upadalo u šutke i glavomlatilo (poznatije kao hedbengovanje), kao i na onima na kojima se sedelo u tišini, Nemanja je predstavljao svojevrsni paradoks u mom iskustvu svedočenja muzičkim događajima.

Na binu je izašao izgledajući kao rok zvezde koje su živele u mojim slušalicama na putu od kuće do škole: u kožnim pantalonama, kaubojkama, sa puštenom loknastom kosom, osmehom i šarmom koji je kupio sve članove publike koji su tu bili po prvi put, poput mene.

_veb_novinarstvo.gif

Nemanjino prisustvo na sceni je bilo hipnotišuće. Ispoljavao je količinu autoriteta, kao i količinu duhovitosti u svom sviranju koju nisam bila viđala često. Njegova pamet se činila dovoljno snažnom da pusti da njegova intuicija vodi muziku. Svirao je na način na koji nisam nikoga ranije čula da svira. Po sceni bi se šunjao i fizički skupio u intimnim trenucima, a zatim silovito zabacio glavu tako da bi njegova kosa poletela i time ispratila neki od grandioznih muzičkih momenata.

Poučena iskustvom u kojem sam posmatrala grupe ljudi koje se ne poistovećuju sa „tvrđim muzičkim zvukom“ kako reaguju na ovakvu pojavu (za primer ću navesti školsku predstavu u kojoj nastupa metal sastav, pri čemu većina roditeljskog dela publike pravi blage grimase i pokrije uši u znak protesta), pomislila sam da bi moglo doći do kakvog neodobravanja od strane publike.

Kako sam se prevarila! Reakcija publike na njegovu pojavu mi je pokazala da sam bila jedna od malobrojnih kojima je to bio prvi put da ga slušaju uživo. Nemanja je, očigledno, bio sveopšte voljen davno pre momenta u kom sam se ja upoznala sa njegovim sviranjem.

Jedan od razloga ležao je u tome što je on već u datom momentu imao deceniju uspešnih javnih nastupa iza sebe, drugi je bio u neporecivoj darovitosti kojoj se on svesrdno posvetio, a treći u tome što se Nemanja oduvek sa lakoćom povezivao sa ljudima.

431017_nemanja_radulovic_03afpfoto_boris_horvat.jpg
FOTO: Blic

Kakav je bio njegov zvuk, njegovo sviranje? Rizikujem da ne uspem u slikanju svega što me je dodirnulo, kao i da udavim željom da dočaram momenat kada neko na osobu ostavi dubok utisak. Želim vam da ga sami iskusite. On je neko ko vas ne ostavlja ravnodušnim; naprotiv, tera vas da plačete i/ili da igrate sa njim na koncertu. (Na jednom od koncerata u Parizu je violinistkinja Tijana Milošević počela da igra kolo, a zatim je i francuska publika počela da igra.)

Samo pročitajte neke od komentara pod mnogobrojnim YouTube snimcima: „hvala ti što postojiš i oplemenjuješ ovaj turoban svet svojom ljubavlju”, „ovakvi ljudi su snaga i motiv” i „ulivaš mi snagu da istrajem”. Nemanja ima izuzetan dar da nudi daleko više od lepog iskustva i dobre muzike; on nudi način povezivanja, turbulentnu vožnju i otkrivanje novih emotivnih dubina. Nemanja razoružava svojom iskrenošću.

Mima Lazarević, organizatorka koncerta, ističe da sličan koncert nije priređen u Srbiji. Nemanjini koncerti su bili ekskluzivni zbog prirode prostora u kome su održavani; oni nisu mogli primiti više od određenog broja ljudi. Ovaj koncert nije ekskluzivan, već inkluzivan – ne samo u svom otvorenom pozivu zainteresovanoj publici, već i u svom repertoaru i izvođačima. Na sceni će se pojaviti sjajna imena poput Aleksandra Sedlara i Milana Jejine, poznata domaćoj publici koja je, između ostalog, zainteresovana i za vrste muzike izvan klasične. Koncert će biti sastavljen iz tri celine: klasična muzika, muzika sa Nemanjinog novog albuma Journey East (Deutsche Grammophon) i hibrid rok i klasične.

Vidimo se na Svetskom danu muzike!


Ksenija Komljenović


Pročitajte i:

Muzika iza pozadine – ‘Ajmo, tamburaši!
Šta znači uspeh kada ste tek na početku?
Svi smo mi ličnosti Pračeta