VZP: Možda će se naći neka veza?

Upišete fakultet koji želite, dajete i padate ispite, trošite novac svojih roditelja, sakupljate novac za izlaske, neku lepu stvar koja vam se dopala, ne spavate, često se nervirate jer ne znate da li ćete uspeti u tome što želite. Naravno, želite da što pre diplomirate i onda se zaposlite i imate svoj novac za ostvarenje vaših namera. I sve vam na početku deluje tako lepo, po planu, a onda klasično razmišljanje: “Ma samo da ovome dođe kraj, posle ću ja lako.” Uspeš. Završiš fakultet. Prođu sva ona zavidna ili ne čestitanja, tetke, strine, babe ,dede i ti si njihov ponos i bla i bla.
Onda kreću pitanja: “A šta ćeš sada?”, “ Tražiš li neki posao?”,“Ima li negde posla?” sa obaveznim odgovorom pre nego i zaustiš: “Nema Boga mi, teško danas, kriza stisla, znam ja tako jednog…”. Prestaneš da slušaš. Svi neki tamo rođaci koji su obećavali mnogobrojne poslove, samo tebe čekaju da završiš fakultet, se izgube. Svi oni drugari koji imaju nekoga i nešto odjednom su promenili broj ili više nisu u mogućnosti da ti pomognu“. Znaš kako, kriza je, videćemo nešto (čitajte: nema od toga ništa).“ Kreneš da pretražujes sve moguće web sajtove na kojima su konkursi. Izabereš grad,kategoriju i kreću jedan po jedan: komercijalista, developer, grafički dizajner, Java programer, Acount menager. Ajde kao pokušaš. Nema odgovora. Nema poziva. Posle 20og maila, evo i poziva. Javlja se nada. Već vidiš sebe na poziciji, mogućnost da se napreduje. Odlaziš na razgovor. Šta se događa? Sačekate neki mladi gospodin u odelu koje mu je veliko za 2 broja. Neka, nema veze, pomisliš, omaklo se. Osmeh na licu,ti si pravi za njih". Mislim da bi mogli da ostvarimo dobru saradnju.“ Pogledaš okolo i samo što nisi zadovoljno odahnuo, kada na zidu fotografija ogromnog usisivača. Više ni ne slušaš kako nastavlja da brblja o tome kako se radi na procenat, kako bi kasnije... Stop. Već vidiš sebe kako ti pričaš o grinjama, prašini sa sve usisivačem u ruci i ljudi ti zalupe vrata pred nosem. Ne, nikako.

Odlaziš. Snižavamo kriterijume. Daj bilo šta da počnem, pa će se valjda nešto naći u
međuvremenu. Konkursi. Opet, na svim sajtovima isto: poslovna sekretarica, calloperater, prodavac, dobavljač, poslovna sekretarica. Pozovu te. Popunjavaš upitnik. Na poleđini test inteligencije, najbolji rezultat: Genije. Ma nemojte? Šta će vam genije da upisuje polaznike kursa? Da li bi neko ko je genije sada sedeo ovde i popunjavao upitnik? Ajde, razmišljaš, možda radi selekcije, ima nas dosta. Uzimaju prvih 5 listova sa vrha, pročitaju imena. Ostalima će javiti.

Kako da ne. Prolazi vreme. Operater, radno vreme 5 sati, plata mesečno 10.000. Bar su iskreni. Ipak odustaješ i od toga. Možda će se naći neka veza. Naravno, treba se boriti,nada poslednja umire. Za to vreme, trošite novac svojih rodjitelja, sakupljate novac za izlaske, neku lepu stvar koja vam se dopala, ne spavate, često se nervirate jer ne znate da li ćete uspeti u tome što želite.



Oni će pomoći da ovo iskustvo stigne do što više ljudi:

prijatelji_vodic_za_prezivljavanje.JPG

Ovaj tekst je nastao kao deo projekta VZP – Vodič za preživljavanje. Projekat ima cilj da se čuju priče i iskustva svih nas kako bismo sutra bili spremni da se sretnemo sa različitim sutucijama i da znamo da nismo jedini kojima se to dešava! Ujedno, stvaramo i kritičnu masu koja će neminovno dovesti do promena.


Pridruži se i ti! Pošalji nam svoju priču i možda baš ti osvojiš Vaučer za preživljavanje! Više informacija OVDE


Odricanje od odgovornosti / disclaimer