Moguće: Akademska karijera i majčinstvo

FOTO: The Huffington Post

Prevela: Ana Marković

Nakon što sam postala mama, moje sposobnosti organizovanja vremena i produktivnost bile su ispitivane više nego ikada pre. U stvari, to što sam roditelj probudilo je u meni novu želju za uspehom.

„Da li je ovo vaša teza?“
„Dobro je da imate nešto da pokažete tokom vašeg odsustva“.

Povratak na radno mesto sa novom bebom obično je obeležen čestitkama i, možda, za one koji su skloni tome, gugutajima zadovoljstva zbog te bebe. Međutim, moj povratak na Odsek za engleski jezik, gde sam bila student na doktorskim studijama, obeležili su komentari poput već pomenutog, koji su implicirali da sam uradila nešto nedozvoljeno, uzela neodobreno odsustvo, koje ću morati da nadoknadim u svom daljem radu.

Nisam jedina majka koja je doživela takve negativne reakcije. Po povratku, uključila sam se u grupu koja se zalagala za usluge postdiplomcima koji su roditelji i otkrila sam da su mnoge majke na drugim odsecima iskusile istu brigu oko ozbiljnosti svojih akademskih karijera. U nekoliko slučajeva, negativni komentari i osećanja naterali su postdiplomce da promene svoje mentore – u jednom slučaju čak i kada je to značilo promenu fokusa istraživanja.

_event_management.gif

Majke na Akademiji (Mothers in Academia), knjiga iz 2013. godine, nudi još komentara koje su majke dobile pri povratku na posao na univerzitetima širom Sjedinjenih Država.

Takvi komentari i ono što impliciraju utiču na individualno istraživanje i dovode u pitanje sposobnost majki da obavljaju ozbiljna istraživanja. Oni takođe podrivaju i obezvređuju energiju i odlučnost koju novopečeni roditelji često donose na svoje radno mesto.

Porodiljsko odsustvo je učinilo da se transformišem iz kandidata za doktorat kome lako odluta pažnja i koji se stalno oseća kao uljez u ozbiljnog istraživača sa novostečenom odlučnošću – ne samo da završim ono što sam započela, već i da potvrdim svoju strast za istraživanjem i pisanjem.

Bila sam posvećena i motivisana kao nikada pre. Činjenica da sam tako malu ćerku morala da odvedem u obdanište dala mi je novu svrhu i sprečila bilo kakvo odugovlačenje.

Ipak, ubrzo je postalo jasno da moji mentori ne vide u meni tog odlučnog i posvećenog akademika.

mother_429158_640.jpg
FOTO: Embassy of the Earth

Moje sposobnosti organizovanja vremena i produktivnost bile su na proveri mnogo više nego pre rođenja mog deteta. Konačna, pismena preporuka mog mentora komisiji sadržala je podatak da imam dete – što je svakako nebitno za kvalitet mog rada – pre nego što je on objasnio da je bio u strepnji u kakvom stanju će zateći moj rad, da bi se na kraju ponovo uverio da nisam „ignorisala“ svoj rad dok sam bila na porodiljskom odsustvu.

Meri En Mejson, sa univerziteta Berkli u Kaliforniji, otkrila je da, ako žena želi da postane asistent profesora, šanse za uspeh su joj mnogo manje ako je majka. Kako navodi u Slejtu (Slate):

„Žene diplomci i postdoktorski stipendisti sa decom tokom studiranja imaju duplo više sklonosti da odustanu od karijere u akademskom istraživanju nego novopečeni očevi i žene bez dece“.

Zašto? Zato što se, kako se navodi u članku Hronike o višem obrazovanju (Chronicle of Higher Education) na osnovu istraživanja Mejsonove, muškarci smatraju „idealnim radnicima“, koji mogu da posvete sve svoje vreme, energiju i vikende istraživanju.

Ovi izazovi najviše pogađaju postdiplomce i postdoktorske istraživače upravo zato što mi već radimo u neizvesnim uslovima. Svi se mi brinemo oko nalaženja finansijskih sredstava, dovoljnog broja izdanja i gde će nas sledeći posao odvesti. Kada svemu tome dodamo i borbu za pružanje stabilnosti maloj porodici, šanse su već protiv roditelja akademika – sigurno nam nisu potrebni dodatni pritisak i ispitivanja.

Ipak, ispitivanja su i dalje prisutna, čak i kod onih na vrhu. Profesorke sa decom smatraju se superženama i često možete čuti izraze divljenja o tome kako to „postižu“ i kako „imaju sve“.

Uprkos pozitivnoj noti, zaključak je da su te profesorke izuzetak. Sama činjenica da su uspele da održe ravnotežu između majčinstva i akademske karijere je iznenađujuća i garantuje poštovanje u svetu u kome se ove dve stvari ne poklapaju.

Ipak, sposobnost da organizuju vreme (oko nečeg stalnog kao što je predavanje) može biti privlačna stvar za majke koje žele i porodicu i karijeru.

Ja mogu da provodim popodneva sa svojim detetom upravo zato što nadoknađujem to vreme uveče i vikendom. Štaviše, inspiracija mi najčešće dolazi ne kada radim, već kada pomažem ćerci da složi slagalicu ili kada bacamo kamenčiće u jezero. Problemi i pitanja sami se rešavaju u mojoj glavi i kada ponovo sednem da pišem sve teče glatko i sa time dolazi toliko cenjena produktivnost.

Umesto sumnjanja u majčinu sposobnost obavljanja ozbiljnih istraživanja, univerziteti moraju da shvate da različite i fleksibilne šeme rada mogu da stvore velika istraživanja. Univerziteti moraju da cene majke kao produktivne radnike i da prigrle načine rada koji uključuju i prihvatajunaše duple uloge – majki i istraživača.

IZVOR: The Guardian

Ana je umetnik u pokušaju, žestoki pobornik optimizma i čokolade.