Ministarstvo za veselje i razbibrigu

FOTO: nadjirestoran

Deder, daj još jedno bokalče…

Podsetimo se tih davnih dana, romantične prošlosti naše prestonice - ibrika, bokala, fraklića i čokanjčića (koji su prethodili čašama i flašama), sofa prekrivenih ćilimima, astalima ogrnutim stolnjacima, buradi, violine, izvorne pesme, domaćinskog raspoloženja... Ako ovako sagledamo, možda će vas iznenaditi činjenica da je kafana početkom 16. veka osnovana zbog ispijanja kafe (na turskom kafana – kuća u kojoj se pije kafa).

Zahvaljujući Turcima, još davne 1522.godine, Beograd postaje prvi evropski grad koji dobija kafanu na starom Dorćolu. Ipak, beogradska kafana je imala različite dimenzije kroz vekove, pa se zbog toga i smatra „najvažnijom institucijom“. Mesto gde se ispija kafa ubrzo je postalo mesto gde se osnivaju prva srpska sportska društva.

Građanska kasina bila je mesto gde je osnovana berza. Srpski dobrovoljci prijavljivali su se za Sremski front u Zlatnom konju, a u Kolarcu je bio organizovan prvi sajam knjiga. U kafanama su bile izvedene prve pozorišne predstave i filmske projekcije. Prva sijalica u Beogradu zasijala je u kafani Hamburg ili Proleće (u Masarikovoj ulici, na mestu gde se danas, možda slučajno nalazi, zgrada Elektrodistribucije Beograd), a prvi telefon zazvonio je u kafani Tri lista. Kafana je dala svoj doprinos i političkoj istoriji - knez Miloš je na Svetoandrejskoj skupštini vraćen na vlast, a ona je održana nigde drugde, nego u pivari.

Kako je poznato, najstarija sačuvana beogradska kafana i mesto gde se prvi put pojavio bilijarski sto, jeste kafana Znak pitanja. Zanimljiva je anegdota vezana za njen naziv – kako je kafana menjala vlasnike, menjala je i nazive – prvo se zvala Kod pastira, a zatim je promenila ime u Kod Saborne crkve. Međutim, kako se to crkvenim vlastima nije svidelo, naziv je morao biti promenjen kroz nekoliko sati. Kako vlasnici nisu odmah smislili novi naslov stavljen je znak pitanja kao privremeno rešenje i to ime ostalo je do dana današnjeg.

Prvi gosti kafana bili su sitni trgovci, piljari i patroldžije. Nešto kasnije svoje životne priče u kafanama ispisuju i književnici, glumci, umetnici, novinari… Među istaknutim imenima nalaze se Đura Jakšić, Tin Ujević, Branislav Nušić, Stevan Sremac, Janko Veselinović… Dok je Đura Jakšić tokom celog dana ugađao (pokušao da ugodi da u isto vreme ima i vino i vodu), Janku Veselinoviću je kafana spasila život (jer se u njegovoj kući obrušila tavanica dok je on bio u Skadarliji.)

*Ove anegdote, ali i mnoge druge možete pročitati u „Mehanama i kafanama starog Beograda”, doktora Vidoja Golubovića.

EU%20OM.gif

I danas se u kafanama često obru najpoznatije ličnosti iz sveta kulture, prosvete, zakonodavstva, politike… Kafana je bila i ostaće najvažnija institucija, jer smi mi, Srbi, u suštini, veseo narod. Mi pevamo i kad nam je najteže - kad idemo u rat, kad nemamo para, kad nas ništa u životu neće, ali i kad nam je najbolje - na venčanjima, rođendanima, ljubavnim sastancima… Srbi će zauvek pevati po kafanama, zatvorima, bolnicama, sudnicama, ludnicama ili pod tušem… Nek se pesma večno ori…

20110621_Kafana_interior2.jpg

FOTO: Newyork

Ovaj tekst je deo serije #meetSerbia. Podelite ga!

Jeca je mladi i nasmejani filozof koji vam savetuje mnogo smeha! Uživajte u svakom sekundu kao da je poslednji!