Luda kraljica Huana I od Kastilje

FOTO: Blog Kiwi

Huana I od Kastilje (Juana I de Castilla), ćerka katoličkih kraljeva, Isabele (Isabel) i Fernanda (Fernando), rođena je 6. novembra 1479. godine u Toledu. Njeno rođenje nije prouzrokovalo preteranu radost, jer je naslednik već bio obezbeđen - uvek je bila njegova senka, sekundarna ličnost na dvoru. Stoga, malo se zna o njenom detinjstvu. Poznato je to da je imala veliki umetnički talenat, sklonost ka muzici i plesu, znala je odlično da svira klavir. Strogo obrazovanje od malena i mistično nadahnuće, probudili su u njoj želju da se zamonaši. Međutim, zbog političkih razloga, njeni roditelji imali su druge planove. Kako bi približili tadašnjeg neprijatelja, Kraljevinu Francusku, ugovorili su brak između Felipea Lepog (Felipe el Hermoso), vojvode Burgonje, i njihove ćerke, koja je tada imala samo 16 godina.

800px_Phillippe_Jeanne.jpg
FOTO: Wikipedia

Malo poznato o Huani! Zbog prevelike sličnosti sa svojom bakom od oca, Izabela je svoju ćerku u šali nazivala moja svekrva.

Krenula je ka svom novom domu sa brojnom posadom, bogatim nakitom i haljinama, jer su njeni roditelji želeli da Felipe stvori sliku o dobrostojećem statusu njihove ćerke. Zanimljivo je to da Felipe nije dočekao svoju buduću suprugu. Brak je sklopljen 1496. godine u Lilu, u Francuskoj. Nakon prvog susreta, među njima se stvorila velika privlačnost. Ipak, problemi se stvaraju već na samom početku braka, jer Felipe Lepi, kako su ga prozvali, nije mogao da odoli drugim ženama na dvoru. Uprkos njegovim zavodničkim poduhvatima, par je imao šestoro dece: Leonor (Leonor), Karlos (Carlos), Izabela (Isabel), Fernando (Fernando), Marija (Maria) i Katalina (Catalina). Huanina mentalna bolest prouzrokovana je muževljevim lošim ponašanjem, stalnim odsustvom, a ponajviše njegovim neverstvom. Dokaz preterane ljubomore je i anegdota da je jednoj dvorskoj pratilji odsekla kosu, jer je verovala da je Felipeova ljubavnica. Bila je jako nestabilna, sve mlađe i lepše devojke od nje je smatrala pretnjom, pa ih je zato otpuštala sa Dvora. Zaljubljenoj kraljici za sreću uvek je nedostajala samo vernost svog muža.

Posle smrti njene braće, 1500. godine, Izabela je imenuje svojom naslednicom. Svesna njenog mentalnog stanja i Felipeove naklonosti Francuskoj, kraljica je zahtevala u testamentu da u slučaju ćerkine nesposobnosti, kralj Fernando vlada dok unuk Karlos ne postane punoletan. Ova odluka će izazvati političke sukobe između Fernanda i Felipea, što će uticati na Huanino zdravstveno stanje. Zbog bolesti, koja se vremenom sve više pogoršavala, dobija nadimak Luda. Posle smrti majke i muža, Huanu otac 1509. godine zatvara u dvorac u Tordesiljasu, gde ostaje do kraja života.

Dolaskom Karlosa na vlast, njena situacija ostaje nepromenjena, i njemu je odgovaralo da dokaže majčinu nesposobnost da vlada. Čak joj zabranjuje i posete i drži je zaključanu u sobi. Imenuje za njenog staratelja svog čoveka od poverenja, Bernanda de Sandoval i Rohasa (Bernando de Sandoval y Rojas), koji je do 1535. godine ujedno bio i upravnik Tordesiljasa. Zatim tu ulogu preuzima njegov sin Luis (Luis). Jedina prilika da se oslobodi ropstva bila je Pobuna komunara (Levantamiento comunero) 1520. godine. Oni su je podržavali, želeli su da se vrati na vlast, ali ona nikada nije potpisala nikakav dokument kojim bi onemogućila Karlosu da vlada.

U svim dokumentima Huana je od 1504. godine bila kraljica Kastilje, a od 1516. godine, kraljica čitave Španije, iako zapravo nikad nije vladala državom. Zanimljivo je da, iako posle očeve smrti nije zvanično došla na vlast, Dvor je nikada nije proglasio nesposobnom da vlada, niti joj je oduzeo titulu kraljice. Jedino što je oduvek želela jeste da kontroliše svog muža i da on uvek bude pored nje.

Nakon jedne sportske priredbe, Felipe pije čašu hladne vode koja ga vodi u smrt. Spekulisalo se da je Felipe otrovan, ali te tvrdnje nikada nisu utrvđene. Kada je primila vest o muževljevoj smrti nije pustila ni jednu suzu, ali njeno lice je primilo izraz večite neutešenosti. Kraljica je prilikom preseljenja u Burgos sa sobom nosila mrtvački sanduk sa posmrtnim ostacima svoga muža. Svakog dana nakon ručka u manastiru, molila bi kaluđerice da otvore sanduk kako bi pomazila Felipea. Nije želela da bude sahranjen, bila je opsesivno vezana za njega, svakodnevno je proveravala da li je tu. Takođe, zabranila je da njegovom sanduku prilazi ijedna žena, osim nje.

Charles_de_Steuben_Juana_la_Loca.jpg
FOTO: Wikimedia

U Tordesiljasu je živela povučeno, uvek obučena u crno, nikada nije menjala odelo, niti se tuširala, neretko je izbegavala i da jede, a sluge su je često čule kako plačući doziva svog muža, a nekad čak i kako dugo razgovara sa njim. Poslednjih godina svog života, Huana je provela u golgoti, ostala je paralizovana, nije mogla da ustaje iz kreveta, dobija gangrenu za koju u to vreme nije postojalo adekvatno lečenje. Mučila se, patila, ali nije želela da pije lekove.

Nakon 46 godina zatočenosti, 12. aprila 1555. godine, Huana umire u prisustvu jezuite Fransiska Borhe (Francisco Borja). Njeno telo smešteno je u manastir u Tordesiljasu, a zatim je 1574. godine prebačeno u Eskorijal. Kraljičini ostaci su potom i konačno prebačeni u Granadu, gde počivaju zajedno uz Filipa u muzoleju u Katedrali.

Juana_La_Loca.jpg
FOTO: Educacion

Njena ličnost, okarakterisana opsesivnom ljubomorom i neuzvraćenom ljubavlju, praćena tračevima i ismevanjima, vekovima je inspirisala umetnike. Huana Luda je reprodukovana na različite načine od strane mnogih romantičarskih slikara i književnika. Film Visentea Arandea (Visente Arande) iz 2001. godine „Huana Luda“ (Juana la Loca) nominovan je za dvanaest Goja nagrada. Najpoznatija slika „Dona Huana Luda“ (Doña Juana la loca) inspirisana kraljicom, nalazi se u Muzeju Prado u Madridu. Njen tvorac je Fransisko Pradilja i Ortis (Francisco Pradilla y Ortiz).


Jovana najviše voli u slobodno vreme da putuje, da se bavi dekupažom, uči jezike, čita knjige, gleda filmove i serije i piše tekstove.