Ljuma Penov: Heroina andergraund filma

FOTO: Facebook

Za iSerbia portal, Ljuma Penov će nam preneti utiske sa premijere prvog rimejka filma „Ljubavni slučaj“ za koji smo pisali najavu. Takođe, glumica će nam otkriti svoju anegdotu sa snimanja scene sa mačkom, kakvo mišljenje ima o rimejku (cover) filmovima u kinematografiji i još mnogo toga. U prvom srpskom rimejku ovog filma igraju: Albin Gitz Salihović, Ana Todorovic Diallo, Marina Bukvički, Anđelko Beroš, Aleksandar Meda Jovanović, Milan Uzelac, Saša Radojević, a ulogu Eve Ras sada glumi Ljuma Penov.

Kakav utisak je ostavio na tebe scenario filma kada si ga prvi put pročitala?

Sam film „Ljubavni slučaj službenice P.T.T.-a“, velikog Dušana Makavejeva je jedan od najznačajnijih, kultnih filmova kod nas i u celom regionu. Ušao je u istoriju našeg Crnog talasa. Taj film je rađen pre 50 godina, ja sam ga još kao mala gledala. Ostavio je tada jak utisak na mene, bila sam uplašena i rastužila sam se, sećam se. Kasnije smo o samom Crnom talasu i svim filmovima i kultnim rediteljima učili i na fakultetu, uz analize i fimova i samih reditelja. Tada sam ga ponovo gledala i mnogo sam ga zavolela. Nisam ni sanjala da ću zaigrati u prvom srpskom rimejku, cover filmu, a pogotovo u ovom. Scenario je suptilno osavremenjen, što znači i mnogo toga u okviru samog mog lika moje Bele. Zdušno sam na njoj radila, svim svojim putevima, unutar sebe i izvan, da bih našla put za Belu i tada sam joj se predala. Potpuno je drugačije raditi rimejk i drago mi je da sam u ovoj našoj maloj zemlji uspela to da iskusim.

Da li je ekipa sa snimanja filma zadovoljna kritikama?

Komentari su uglavnom pozitivni i nema razloga da budemo nezadovoljni, a za kritike ćete morati da pitate same kritičare.

Da li su u planu projekcije filma po Srbiji ili regionu ili je još rano za takvo prognoziranje?

Trebalo bi da bude, kao i sa svakim filmom, a ovo je prvi srpski rimejk, cover u istoriji naše kinematografije.

Da li je teško skinuti se za potrebe filma, pogotovo što većina publike na ovim prostorima ne prepoznaje umetničku konotaciju takvog akta? Postoje li osude među kolegama za takav čin ili je on postao i na tom polju nešto što je, mogu reći, rutina?

Rutina to svakako nije, niti među mojim dragim kolegama, kao i ljudima uopšte. Toliko je eksplicitne golotinje svuda oko nas, po nekim filmovima druge vrste, po reklamama, po bilbordima na kraju krajeva, igricama, internetu uopšte. To je sve postalo kao normalno. Sve zavisi da li je to umetnost i zbog umetnosti, e onda je u pitanju erotika, umetnost tela. Erotika je nešto sasvim drugo od ovoga što okolo gledamo i što nam se plasira. Radi se o skladnosti i umetnosti ljudskog tela. To je nešto više, suptilno i nežno. Prava erotika je i umetnost sama po sebi.

Znamo da je u originalu filma bilo poteškoća u snimanju scene sa mačkom na telu Eve Ras. Postoji li neka tvoja anegdota sa snimanja cover filma?

Iako se zna da su u originalu snimali dugo tu scenu, ja sam znala da će ovo teći drugačije i to mi je jedna od lepih anegdota sa ovog snimanja, zato što volim životinje i znam kako steći njihovo poverenje. Prvo sam se pola sata upoznavala sa njim, da bi me prihvatio, jer nisam znala kakav je. Kad smo otišli na set, već smo bili pravi drugari, čim sam ga pozvala on je došao i legao gde treba, čak je počeo da prede, niko nije verovao da se to tako brzo desilo i dugo trajalo, što je bila i poenta. Osetila sam divnu bliskost čoveka i životinje, od malena ih imam, mačke, pse, ali ovo je dokaz šta sve ljudi mogu uz malo truda i ljubavi da postignu sa njima. Moj dragi partner Mića je to divno uradio, odigrali smo tu scenu nežno sa puno ljubavi i prijateljstva.

Koliko film prati originalnu priču i koliko je prilagođen današnjem trenutku?

Film jako vešto prati originalnu priču, ali je u sadašnjem trenutku, pa naravno to samo po sebi menja dosta toga. Ima i ubačenih nijansi koje nisu bile u originalu. Pomenula bih i vrlo dragocenu montažu Nataše Pavlović, kao i reditelja Milutuna Petrovića, jer bez njih ne bi bio ovakav film. Moram da pomenem i divnu scenaristkinju Anu Rodić. Naravno tu su i dragi reditelji iz Preditora, devetoro divnih ljudi sa kojima sam radila, što je gotovo jedinstven slučaj, bar u regionu, u ovom slucaju sa Milutinom Petrovićem na čelu. Mislim da smo ostali dosledni originalu i pristupu koji je sam Makavejev zagovarao.

DSC_0250_str.jpg

FOTO: Facebook

Kakvo mišljenje uopšte imate o rimejku kao o nečemu što postoji u kinematografiji?

Ima različitih stavova što se tiče rimejkova uopšte. Koja je potreba za nekim rimejkom i da li pratiti potrebe i zahteve tržišta ili umetnosti. Ja lično uvek volim da pogledam sve, interesuje me novo pristupanje nekom delu. Ovo je prvi srpki rimejk, pa čak prvi i u regionu. Za našu kinematografiju je ovo ipak jako važna stvar i mislim da će ući u istoriju naše kinematografije.

Na osnovu čega se danas vrši selekcija glumaca i glumica? Pretpostavljam da nisi za to da se prihvata sve po svaku cenu.

Iskreno ne znam kako biraju glumce, zavisi verovatno od samog reditelja i pre svega njegove inteligencije, talenta naravno, ali i pitanja njegove moći ili nemoći da dođe do odabira za svoju zamisao. To je ipak poseban dar koji bi reditelji trebalo da neguju. Čast našim velikim rediteljima koji to stvarno vide jednim pogledom, čemu sam i prisustvovala, više puta. Ako mi se ne sviđa nešto ili vidim da to nije dobro za mene, moram da odbijem, a to mi se dešavalo nekoliko puta, jer nisam videla sebe u nekim projektima.

Koliko laska kada mediji uz tvoje ime napišu heroina andergraund filma?

Nisam to očekivala. Sticajem okolnosti su me tako prozvali. Ja na svaki projekat gledam isto, bilo da se radi o „andergraundu“ ili nekom projktu koji čak teži i komercijalnom. Meni je najbitniji kvalitet i koliko se taj projekat dotiče umetnosti i mene same. Snimala sam dosta različitih filmova i takvih i malo komercijalnijih, što me je odvelo i u Ameriku. Uvek sam otvorena za rad svih produkcija, samo da je, ipak u pitanju umetnost, što za sad u ovakvim filmovima i jeste, pa su me verovatno zato i prozvali tako.

U kojim predstavama igraš, odnosno gde te sve mogu videti oni koji prate tvoj rad?

Publika me može gledati u predstavama Narodnog pozorišta.

Ana, druželjubiva i radoznala studentkinja; voli da piše, vodi intervjue, istražuje i pohađa razne edukativne kurseve.