Kako sam sistemski uništena od proleća!

FOTO: Wordpress
sve ostale fotografije preuzete sa fejsbuk stranice Art sheep

Milici

Kakvi bi bili ti profili, ko bi bio najnaporniji, ko bi posmatrao druge iz prikrajka i smejao se u sebi, ko bi se gadio i na samo isticanje reči fejs?

Trebalo bi početi, valjda, od najvećih. Pirodno, Crnjanski mi prvi pada na pamet. Bilo bi sjajno kada bismo mogli, samo na trenutak da zavirimo u njegov inboks, u kom bi se na listi sagovornika našle najlepše dame sa fejsa. Vrlo je verovatno da bi se, kad tad, nacrtao i na blok repertoaru mnogih žena, obično onih koje bi njegovu poeziju doživljavale kao otvoreni pozv na seks. Anica Savić Rebac bi ga svake nedelje prijavljivala Cukenbergu, koji ne bi pronalazio dovoljno validnih razloga da zatvori Crnjanskom profil.

Sa druge strane, tj na svetskoj platformi, neka obožavateljka bi napravila fan stranicu Njegošu, gde bi se svakodnevno objavljivala jedna, ona, fotografija – naravno, ukoliko bi gospodin uspeo da stane u propisane okvire nekosmičkog. Vojislav Ilić bi bio na istom tragu, ali sa znatno manje foloverki, nego dotični pop, mada bi među beogradskom ekipom sigurno prednjačio. Dučić bi ga u jednom trenutku, ljubomorno, obrisao iz prijatelja, odričući se faze kada mu je Vojina stranica konstatno iskakala u njuz fidu.

download.jpg

Miodrag Bulatović bi, pored oficijalnog profila, imao još minimum dvadeset lažnih sa kojih bi svakodnevno lajkovao soptvene statuse. U tome bi mu pomagao i Raka Drainac, razume se sa pokrićem. Vinavera bi svi dodavali, ali bi ga ubrzo hajdovali. Prosto, bilo bi veoma važno imati ga među prijateljima, ali bi sve davio statusima u kojima je druge ismevao, najviše Vuka Karadžića (status apdejted: Starac Milija opet zaspao), kao i podelom vesti iz kulturnih rubrika. On bi statuse postavljao sa mobilnog telefona, prenoseći svaku kulturnu dogodovštinu u zemlji. Ponekad bi okačio kakvu astronomsku sliku ili klasičnu muziku sa maksimum dvesta pregleda o kojoj niko živi, osim njega i možda Mokranjca, na celom fejzilendu u životu nije ni čuo. Bilo bi tu nekih udvorica, poput Marka Ristića ili eventualno Dušana Matića, koji bi šerovali svaki njegov status, trudeći se da osvoje preporuku za stipendije ili popuste preko veze za što jeftinije putovanje u Francusku. Pored njih, Rastko Petrović bi vodio svojevrsne polemike na tuđim beleškama, pokazujući da niko živi ne ume da piše poeziju, proklinjući dan što nikada nije izmišljeno dislajk dugme; dok bi Mima Dedinac redom lajkovao njegove komentare, dopisujući ,,Tako je Rale. Sve im reci! A je l da, da umem i ja da pišem pesme?“.

>

Bilo bi i onih dosadnih političkih analitičara, gnjaveža, koji bi morali da ostave trag na svaku političku pomamu ili imaginarnu verziju Utiska nedelje. Njih bi najviše sabotirali Jovan Sterija Popović i Josip Murn. Među takvima bi, razume se, prednjačio Jovan Skrelić koji bi imao svoje plaćeničke botove, uglavnom netalentovani deo Mladobosanaca, metuzalema Pavla Popovića i armiju balavih entuzijasta oko Milutina Bojića. Bogdan Popović se, vaspitno i metodično, gnušao svake fejsbuk polemike, savetujući Skerliću da se malo pribere. Skerliću bi Matoš, Mitrinović i tinejdžer Pekić razumno obrazlagali i poništavali svaku zapisanu notoriju, ali bi im bilo džaba, pošto bi podršku dobijali od Kiša, Krakova, Ace Popovića i eventualno Pavića – koji bi više vremena provodio na baroknom gugl plusu, uglavnom četujući sam sa sobom ili sa Zaharijem Orfelinom, ukoliko bi ovaj umeo da se uključi na čet, tj. četozviždanije. Dragoslavu Mihailoviću bi banovali profil svake nedelje, kao i Bori Stankoviću. Bora bi u kafani pljuvao na fejs, najviše ga koristeći za sopstvene obračune sa žutom štampom. I to samo zbog toga što niko živi, osim onog ser Orvela, još uvek na celom svetu nije koristio tviter.

prozac.jpg

Steva Raičković bi svakog dana menjao profilnu fotografiju, suptilno brišući one koje su imale manje od trideset lajkova. I on bi, dabome, napravio nekakav dil sa Bulatovićem. Branko Miljković bi samo otvorio profil i to bi bilo to. Rakić bi najvećim delom igrao igrice, dosađujući se u svojoj diplomatskoj kancelariji. Laza Kostić održavao jutjub kanal sa savetima za vežbe za pravilno istezanje. Na fejsu bi zezao većinu, zalažući se za legalizaciju fejs pornografije. Najveći fan bi mu bio Vinaver, pošto – Momčilo Nastasijević, naravno, nikada ne bi otvorio fejsić(ali bi na last ef emu dominirao). Tina Ujevića bi Drainac svakog dana tagovao u neprimernim pozama, dok, recimo, olešenom Disu ili Đuri Jakšiću pravi zečije uši iznad glave ili ih maže majonezom po faci. Dobricu Ćosića niko ne bi prihvatao za prijatelja, osim recimo Mihajla Lalića i... Tita i Jovanke. Meša Selimović bi održavao stranicu, umesto Ive Andrića, koji ne bi imao vremena za ovakve budalaštine. Među fejsbuk moljcima posebno bi se isticali: Isidora Sekulić (jer ne bi imala pametnija posla), Sima Pandurović (organizujući silne ivente alternativnog karaktera, sprovođene u Bigzu, Reksu ili ne daj bože Ineks filmu) i Mija Pavlović koji bi se trudio da dokaže da je jednako veliki pesnik kao i Vasko Popa. Uglavnom mu je uspevalo, pošto je sam za Popu otvorio profil i postavio ga u sekciju Partner. Popu nije bilo briga, bio je zauzet ekskurzijama. Petar Kočić kačio slike izbosne. Veljko Petrović ih aminovao. Nušić i Domanović bi imali stranice za karikiranje svih ostalih ili eventualno vodili blog.

web_novinarstvo_3.jpg

I eto. Mogla bih ja ovako do sutra, ali verujem da je za moje psihičko zdravlje pametnije da poslušam Milicu. Nadam se da neće biti uvređenih. Sve što je napisano proizlazi direktno iz moje neizmerne ljubavi prema književnosti. Indžoj d prooooleće. Želim vam neku novu knjigu i najlepši zaljubitis.

Prolećni zagrljaj. Pastirica