Johan S. Bah: Utemeljivač muzičke tradicije

FOTO: YouTube


Johan Sebastijan Bah rođen je u muzičkoj porodici čiji su članovi nastupali na dvorovima. Bah je veoma rano, odnosno sa 10 godina ostao bez majke Marije Elizabete Lemerhirt, a ubrzo i bez oca. Od tada brigu o Bahu preuzima njegov četrnaest godina stariji brat Johan Kristof. Brat ga je podučavao muzici i sviranju na orguljama.

Od 1700. godine bio je stipendista škole Sv. Mihael u Lineburgu gde je došao u dodir sa ozbiljnom muzičkom kulturom. Zatim, od 1708. do 1717. godine bio je orguljaš u dvorskoj kapeli vojvode Vajmara i to je za Sebastijana Baha prvi značajni stvaralački period. Tada je stvorio veliki broj dela za orgulje poput najpoznatije „Tokate i fuge u d-molu“, „Pasakalje u c-molu“ i „Preludijuma i fuge u a-molu“.

Interesovale su ga kompozicije velikih kompozitora i često bi prepisivao njihova dela. Bah je bio veoma talentovan i posedovao je odličan sluh. Njegova dela su bila nadahnuće gotovo svim kompozitorima evropske tradicije, od Mocarta do Šenberga i poštovana zbog intelektualne dubine, tehničke zahtevnosti i umetničke lepote.

jsbach.jpg

FOTO: Haoss Forum

Bah se oženio svojom rođakom Marijom Barbarom 1707. godine. Ona je bila sopran pevačica. Imali su sedmoro dece od kojih je samo četvoro preživelo. Od nje se razveo i oženio mladu, takođe sopranistkinju Anu Magdalenu. Ana je podržavala Bahovo komponovanje, dok je on pomagao Ani u njenom poslu. Sa njom je imao trinaestoro dece.

Sledila su još dva stvaralačka perioda u Ketenu i Lajpcigu, a od 1745. godine
njegov vid je potpuno oslabio. Njegov kreativni nagon je još uvek bio jak tako da je do zadnjeg dana komponovao muziku. Bahove poslednje kompozicije ne pripadaju nijednom muzičkom žanru, a to su „Muzička žrtva” i „Umetnost fuge“.

Umro je 1750. godine u 65. godini života.

muzej_johana.jpg

Muzej Johana S. Baha u Ajzenahu
FOTO: Wikipedia

Izvor: JSBach

Ana, druželjubiva i radoznala studentkinja; voli da piše, vodi intervjue, istražuje i pohađa razne edukativne kurseve.