Jedna priča o ženskim grudima

FOTO: Knoworthy

Rak dojke predstavlja jedno od najčešćih malignih oboljenja kod žena, a podrazumeva i jedno od najčešćih malignih oboljenja uopšte. Može se pojaviti i kao muško oboljenje, ali mnogo manje nego kod žena. Na našoj planeti se na svaka tri minuta dijagnostifikuje rak dojke, a svaka osma žena će tokom svog životnog veka oboleti od ove bolesti. U većini zemalja sveta, poslednjih decenija, rak dojke je u stalnom porastu i od njega sve češće obolevaju žene mlade životne dobi. Preko sedamdeset posto raka dojke je otkriveno tokom samopregleda, dok se mamografijom mogu otkriti sićušni čvorovi i zloćudne promene dve godine ranije, nego što se mogu opipati. Ako se rak otkrije u ranom stadijumu, izlečenje je u ogromnom broju slučajeva moguće i sigurno. Zbog kasnog otkrivanja, u oko pedeset posto slučajeva, usledila je amputacija. Rak je vodeći uzrok smrtnosti kod srednjovečnih žena. Međutim, veoma je važno da zapamtimo da nikada nismo previše mlade da obolimo od raka dojke. Sa mesečnim samopregledima treba krenuti već od dvadesete godine, a stručni pregledi trebalo bi da postanu naša redovna, preventivna zdravstvena rutina.
Za detaljnije informisanje o ovoj bolesti, predložiću vam da obavezno posetite i proučite sajt:rakdojke.iz.rs. Znanje i informacije najmanje od svega bole.

web_novinarstvo_3.jpg

Proučavajući ovu bolnu pojavu, veoma sam se zainteresovala za situacije vezane za rekonstruktivnu hirurgiju, odnosno njene posledice i borbu sa njima. Sa operacijama obavezno dolaze ožiljci sa kojima se žene veoma teško bore. Kada hipotetički postavimo naše telo sa odstranjenom jednom ili obe dojke, ili pak sa zastrašujuće velikim ožiljcima, verovatno ćemo se svi uplašiti ovakve mogućnosti. Iako je očuvan, život bez grudi predstavlja svojevrstan hendikep koji najbolje razumeju oni koji su ga doživeli. Izuzetno je lako svedočiti iz treće perspektive, govoriti da nema ničeg ružnog u tome. Stvarnost je uglavnom mnogo drugačija i sa njom sam uspevala da se sretnem nekoliko puta. Žene sa amputiranim dojkama i postoperativnim ožiljcima se sukobljavaju sa gubitkom samopoštovanja, nesigurnošću u lepotu svog promenjenog tela. Ne osećaju se izazovno, plaše se gubitka voljene osobe i njene reakcije, veruju da su postale polovične, sakate, bogalji.

article-2309472-194F7105000005DC-450_634x658.jpg

Možda ste slučajno naleteli na polemike koje su usledile kada su cenzori sa fejsbuka uklonili fotografiju jednog tetoviranog grudnog koša. Žena sa prve slike je pretrpela dvostruku masektomiju, a na mestu gde su joj ranije bile grudi, odlučila je da tetovira prikaz sa keltskog lanca, šumski prostor obogaćen cvećem, pticama i životinjama. Bez ulaska u kontroverze postupka fejsbuk cenzora, odlučićemo da istaknemo kako je u ovoj priči važniji podatak da sve više žena bira da iskoristi umetnost mastila kao alternativu za rekonstruktivnu hirurgiju. Sa druge strane, čin oslikava i borbu umetnosti sa velikom bolešću današnjice i njenim vidljivim konsekvencama. Umetnost ima moć da ulepša sve što odaberemo, ali jedino u slučaju kada smo spremni da upoznamo ono što nam sama, svojom prirodom nudi.

Svaka tetovaža skriva nekoliko različitih (i)storija. Ona je intimna lepota, koliko su i ženske grudi. A po mom skromnom mišljenju, nema ničeg izazovnijeg od avanturistički nastrojenog ženskog tela. Tela koje ume da priča priče. Takvom telu baš ništa ne fali. I ono zavisi jedino od lepote slobodnog izbora, čak i kada nam se učini da više nije preostalo ništa što bismo mogli da odaberemo. Svaka čast ljudima koji su otkrili jedan ovakav put kao maestralni udar neke nove lepote na ono što bismo, prebrzo, okarakterisali kao kao zazorno.