Iskustva studenata sa različitih programa razmene

Foto: Privatna arhiva - S leva na desno: Aleksandra Krstić, Ana Bosnić i Jelena Laketić

Ana Bosnić je studentkinja doktorskih studija na Univerzitetu u Groningenu (Holandija), a tokom osnovnih studija je 10 meseci boravila na istom Univerzitetu u okviru jednog od programa razmene studenata. Aleksandra Krstić je studentkinja master studija na Odseku za anglistiku, na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, tokom osnovnih studija je boravila šest meseci na razmeni na Univerzitetu u Klagenfurtu (Austrija). Jelena Laketić je master studentkinja na Odseku za psihologiju na istom fakultetu, tokom osnovnih studija je nedelju dana boravila na Univerzitetu u Inzbruku (Austrija).

One su za iSerbia govorile o prednostima i manama studiranja u inostranstvu, kao i o razlikama i sličnostima u odnosu na sistem školovanja u našoj zemlji.

- Koliko vam je značio boravak na razmeni?

Ana: Najviše mi je značio profesionalno. Upoznala sam i ostala u kontaktu sa nekoliko profesora, koji su mi kasnije, između ostalog, pomagali i oko prijave za doktorske studije. Značilo mi je i da vidim i osetim kako je raditi i studirati u drugoj zemlji po drugačijem sistemu školovanja, na čemu sam veoma zahvalna.

Ana_Bosnic.jpg

Foto: Privatna arhiva - Ana Bosnić

Aleksandra: Boravak na razmeni mi je značio zaista mnogo. Izvesno je da ta promena u okviru studentskog života donosi dosta novih konteksta u kojem svaki student (i oni kojima razmena prija, ali i oni drugi) sazreva na ličnom i na profesionalnom planu. Segment razmene koji je meni najviše prijao su novi edukativni programi, novi predmeti, dodatni materijali i rad sa različitim profesorima i stručnjacima koji su se dosta razlikovali od mog matičnog fakulteta, a poklopili su se sa mojim istraživačkim afinitetima. Velika dostupnost, pristupačnost materijala i pošteno opremljene fakultetske biblioteke, koje rade 24 časa su platforma koja motiviše, ali i obavezuje na konstantan rad i doprinos akademskoj zajednici.

Jelena: Boravak na razmeni mi je izuzetno značio, najviše u pogledu druženja, upoznavanja kulture drugih studenata, sticanja i razmene znanja i ideja.

- Da li ste se tokom razmene zainteresovale za neke nove grane oblasti koju studirate?

Ana: Jesam, za psiholingvistiku i eksperimentalni pristup istraživanju jezika, nešto čemu nisam bila izložena tokom svojih studija.

Aleksandra: Ja sam imala tu sreću da upravo na toj razmeni otkrijem oblast za koju sam se izuzetno zainteresovala i kojom se otad aktivno bavim.

Jelena: Pre bih rekla da sam proširila svoje vidike u okviru oblasti kojom se aktivno bavim od početka studija.

- Koje su, po vašem mišljenju, najizraženije razlike između naših i inostranih studenata i profesora?

Ana: Moj departman na Univerzitetu u Novom Sadu je izuzetak, ali generalno naši profesori su nedostupni, hijerarhijski mnogo više iznad studenata, što dovodi do toga da se studenti ne tretiraju isto. Holandski profesori su druželjubivi, ne pokazuju status kao prepreku, otvoreni su za saradnju i podstiču studente na dalje istraživanje i aktivan rad. Izuzetno je lepo raditi sa takvim osobama.

Aleksandra: Na jednom istom fakultetu (i u Srbiji i u inostranstvu) ima dosta individualnih razlika, čak i između profesora dva smera, a kamoli između dve različite zemlje, pa je malo nezahvalno da odgovor na ovo pitanje svedem na sumiranje komentara o kompetentnosti i znanju koje i jedni i drugi poseduju.

Aleksandra_Krstic.jpg

Foto: Privatna arhiva - Aleksandra Krstić

Kao najizraženiju i najvažniju razliku izdvojila bih samo taj odnos između profesora i studenata u inostranstvu. Atmosfera u kojoj profesori nisu „fotelje“, nisu zvanja, nisu predmet strahovlade i strahopoštovanja, već na predavanjima izuvaju cipele i nose klompe, sede sa studentima u fakultetskim kafeterijama i zrače pristupačnošću, uz svu kompetentnost, uz nekoliko odbranjenih doktorskih disertacija i stotine naučnih radova iza sebe - to je atmosfera u koju skoro svako može da se uklopi.

Akademski svet nije lako razumeti, niti je lako živeti u njemu. Svakom studentu treba podstrek, svakome treba dobra i pogodna atmosfera za rad, a to podozrivi komentari, nipodaštavanje i posmatranje kvaliteta kroz poene i procente svakako nisu. Ono što vidim kao glavni i globalno važan potencijal srpske akademske zajednice je malo veća pažnja koja treba da se posveti studentu u razvoju kao jedinki i kao kolektivu i to ne u vidu stipendija ili bilo kakvih para, već u vidu najjednostavnije podrške u odnosu profesor - student. To je osnovni, ali i vrlo zapostavljen aspekt studiranja u Srbiji.

Jelena: Studenti koji studiraju u inostranstvu su borbeniji, spremniji za rad, ali se fokusiraju na jednu oblast koja ih zanima i često zanemaruju bitne stvari iz psihologije generalno, a koje su bitne bilo čime da se bavimo. Takođe, stekla sam utisak da su više usmereni na praksu, a manje na naučno-istraživački rad, bar što se psihologije tiče. Što se profesora tiče, mislim da nema neke ogromne razlike, osim toga što su profesori u inostranstvu spremniji da svojim studentima drže predavanja i na engleskom jeziku, iako im to nije maternji jezik.

- Da li ste poželeli da nastavite studije u inostranstvu nakon iskustva sa razmene?
Jelena_Laketic.jpg

Foto: Privatna arhiva - Jelena Laketić

Ana: Jesam. Trenutno sam u Holandiji, na istom univerzitetu radim doktorat.

Aleksandra: Zapravo, koleginica i ja smo javile matičnom fakultetu da ćemo ostati u Austriji duplo duže, nego što je trebalo i to odmah nakon dva meseca od početka studija u Klagenfurtu. Od tada sam se nekoliko puta vraćala na ovaj univerzitet, na konferencije, simpozijume i konsultacije sa profesorima sa kojima sam i dan danas u kontaktu.

Nastavak doktorskih studija tamo ili negde drugde i dalje razmatram, sa naglaskom na to da za određene (ali i malobrojne) oblasti, univerziteti u Srbiji jesu odlična platforma za više stepene studija. Važno je ko su mentori, profesori i tim kolega i saradnika sa kojima radite. Imam tu sreću da je meni i u Srbiji odlično i da ne moram da odem, iako se bavim oblašću koja je i dalje vrlo nepopularna kod nas.

Jelena: Jesam, razmišljam da upišem doktorske studije u inostranstvu.

Nadamo se da će vam iskustva koje su sa nama podelile Ana Bosnić, Aleksandra Krstić i Jelena Laketić pomoći da donesete konačnu odluku po pitanju kratkoročnih (ali i dugoročnih) studijskih boravaka u inostranstvu.