iKolumna: Jedan miš, a mnogo Elvisa

Pošto joj je jedan najlepši dečak zabranio da priča sa njim o muzici, Pastiru je preostalo da sa svojim divnim čitaocima podeli svoja nova otkrića. Lenonov – MekKartnijev klasik Hey Jude je izgleda najčešće prizivana pesma u književnosti. Možemo je pronaći od Stivena Kinga i njegovog dela Vukovi kale, pa do Toni Morison i romana Raj. Stairway to Heaven Cepelina takođe je u vrhu najčešće citiranih muzičkih naslova. Diplomska Mrs. Robinson je u njihovom društvu. Elvis je omiljeni muzičar u literaturi, te ga iznova možemo potražiti u čak hiljadu i osam stotina knjiga. Ne zaostaju mnogo za njim ni Sinatra i Madona. Stounsi su ispred Bitlsa, a rado se piše i o Pink Flojdu, Ramonsima, Seks Pistolsima, Djuran Djuran. A kada je reč o filmovima – Ratovi zvezda progovaraju iz više od četiri stotine naslova.

Supermen je popularniji od Betmena i Spajdermena. Vudi Alen je prisutniji u knjigama od Klinta Istvuda, Stivena Spilberga i Orsona Velsa. Luj Viton je ispred Kevina Klajna ili Hugo Bosa.

Zašto ja ovo znam? Zahvaljujući dragoj blogerki Alison Flud, danas sam ponovo naletela na jedan odličan veb sajt. Small Demons je sajt zasnovan na ideji da će se moćne i interesantne stvari dogoditi kada se sastave svi detalji koje pronalazimo u knjigama. Tako na jednom mestu možete pronaći neverovatne popise osoba, predmeta, gradova, brendova, ideologija... Registrovani korisnici sami utiču na formiranje raznih kategorija. Small Demons kaže da poseduje nekoliko hiljada knjiga na sajtu, s tim da se nove konstantno dodaju. Tako i liste most mentioneds nisu konačne, ali su sigurno dobar početak u ovom kataloškom poretku. Pogledajte, svakako ćete se zabaviti i naučiti nešto novo. Obećavam.

Smatram da u umetnosti nema nebitnih stvari. Nekada je veoma važno da znamo kakvu hranu jedu naši omiljeni junaci, kakvu odeću vole da oblače, kojom se muzikom oduševljavaju, jer su sve to sitne činjenice koje ih oživljavaju i čine realnijim, bližim nama samima. Zapitajmo se ponekad zbog čega je toliko sitnih životinja u opusu Miloša Crnjanskog, ali i biljaka u stvaralaštvu Danila Kiša. Setimo se u kojim smo sve pričama nailazili na momenat kijanja. Šta nam to kijanje može reći o nama? Šta će da se desi ako naš junak kine u Nemačkoj, šta ako kine u Engleskoj ili Norveškoj, Srbiji ili Venecueli? Šta možemo zaključiti o svetu kada uporedimo termin uniforme kod Gogolja, sa onim koji pronalazimo kod Kafke? A kada se uvučemo malo i u nepristojnije kutke umetničkih svetova, odgovorimo sebi da li smo ikada razmišljali koliko je istorija svetske umetnosti zavisna od istorije svetske prostitucije. Složićemo se da bi nam retko palo na pamet da ove stvari povežemo, ali kako Small Demons poručuje – sve je povezano. Koliko je samo divnih aktova prelepih žena na slikama najvećih slikarskih majstora! Osim par izuzetaka, govorimo najviše o damama koje su pristale da se skinu onda kada druge nisu želele, niti mogle.

Detalji u umetnosti su poput detalja u samom životu. Male slike, upravo svojom preglednošću i lepotom, najbolje govore o beskonačnim prostranstvima i njihovim prirodama. Trudite se da u budućim susretima sa umetničkim delima jedan deo pažnje posvetite i onome što se na prvi pogled jasno ne otkriva.

Činjenica je da je Elvis u svakom svetu i svakom trenutku postojao sa razlogom. Na nama samima je da te razloge prepoznamo i zaključimo na koji način mogu da obogate naše realije.

Pošto smo sada na sajtu dobili komentare, ostaje mi samo da vas pitam da li ste nekada, čitajući Andrića, primetili miševe u pričama? Ako jeste, evo – ja ću vam odgovorno potvrditi da je reč o jednom istom mišu. Ko mi ne veruje, neka me što pre demantuje.

Pozdravljam vas onako da ne vidi svako.