Identitet… Podseti me, šta to beše?

FOTO: Si Farit

Sedim u svojoj sobi i, uz jutarnju kafu i par kolačića na tanjiru, listam neke novinske članke na internetu (jer mnogi od njih nikada ne dožive objavu na papiru) i pitam se hoću li štogod lepo danas da pročitam… Previše je crnih hronika, previše je sivih komentara i još gorih prognoza za budućnost. Dobro bi mi došla mala promena. Ali, sve što mogu da dobijem jesu motivacioni tekstovi koji nas nagovaraju da u svemu pronađemo nešto lepo, da odlučimo da je čaša polu puna, a ne polu prazna. Nasmejem se, pročitam ime autora i pozdravim kolegu…

Onda nastavim svoju uzaludnu potragu. Razmišljam kako smo postali materijalni svet sa visokim tehnološkim dostignućima i sve manjom maštom i, u najgorem slučaju, bez identiteta. Razmišljam kako smo tako lako dopustili mašinama da nas pregaze i stvore od nas robote, samo lutke na navijanje, kako je ovaj svet postao bal pod maskama… Razmišljam, a onda protrljam oči da proverim jesam li lepo pročitala:
“KOŠMAR POČINJE: Čipovanje novorođenih beba u Evropi počinje od maja 2014.?!”

Čitam dalje:
“Ako je verovati italijanskoj internet stranici CorrierediRoma.it, ali i prema nekim nemačkim i francuskim izvorima, ove će se godine Evropa, ali i ostatak sveta, suočiti sa ispunjenjem najstrašnijeg Biblijskog proročanstva. Reč je o žigu zveri prorečenom u knjizi Otkrovenja, a kojeg će ljudi biti prisiljeni da ugrade u svoje telo.”

Ipak, zanemarimo poslednji deo, religija je neka druga tema, a ovaj članak bi trebalo da podigne svest kako teista, tako i ateista jer svi imaju pravo na svoj izbor, što je i glavna tema ovog mog piskaranja. Pravo na izbor. Pravo na slobodu govora. Pravo na slobodu kretanja. Toliko prava koja mogu biti ugušena samo jednom stvari, jednim minijaturnim instrumentom.

Nažalost, ovo ne bi trebalo da bude iznenađenje, jer o čipovanju ljudi se i pre pisalo i nagađalo, a opšte je poznato da se u Americi već godinama čipovi testiraju na određenim grupama ljudi (psihijatrijski bolesnici, zatvorenici…), kao i da postoje ljudi koji dobrovoljno pristaju na čip u svome telu. Ipak, njegovo masovno implementiranje, iako najavljeno i odobreno još pre nekoliko godina, uvek je sprečeno ili se pak sprovodilo u tajnosti putem vakcine.

Hajde da izvagamo, odredimo dobre i loše strane ovog „fenomena“. Glavni razlog implementiranja ovog mikročipa jeste sve veći broj nestale dece. Na ovaj način, u mikročipu bi se nalazili svi podaci o detetu, kao i postavljen GPS uređaj koji će morati da se puni svake dve godine u bolnicama u kojima će biti instalirani GPS sistemi. Pored toga, ovaj mikročip je direktno povezan sa satelitom tako da, onaj ko ga nosi nikako neće moći da pobegne u sopstvenu privatnost. Implementiraće se u područje leve ruke, ispod kože.

Tako, iako je dobra strana to što neće biti nestale dece u ovom broju (makar hipotetički), a i ovi čipovi mogu služiti kao policijska pomoć pri hvatanju zločinaca, uvek ostaje ona druga strana - da gubimo našu privatnost, da smo pod „nadzorom“ 24 sata dnevno. Da li to ikako može biti opravdano? Pominjemo GPS, tehnički termin, deo mašina, koji, ugrađen u naš organizam, od nas sačinjava šta? Još jedan uređaj, robot kojim se upravlja. Time gubimo svako pravo na svoj život i postajemo samo lutke za čija dela neko drugi vuče konce. Marionete. Farma ili Veliki brat na globalnom nivou. Ne, nimalo ne zvuči interesantno.

poslovna_komunikacija_2013.jpg

Dok ispijam kafu, smatram da mi ovi kolačići više nisu slatki, a nadam se da i vi osećate gorak ukus u ustima zbog krize identiteta koju nam nosi ovaj 21.vek. Ja sam pokušala da predstavim i dobre i loše strane ovog problema, ali mi nije uspelo, jer mi u glavi odzvanja: nećeš smeti da misliš, nećeš smeti javno da govoriš šta želiš, nećeš smeti da pišeš o čemu želiš, nećeš smeti da budeš gde želiš... bićeš samo robot u nizu... bićeš pod stalnom prismotrom... I to je ono čega se plašim jer uvek sam se zalagala za izreku: „Budi svoj“, a sada neko tamo, mnogo moćniji od mojih jadnih reči, pokušava da mi to oduzme... I to je moj strah koji ne želi ostati samo strah, koji preti da postane realnost i to uskoro.

kommunikacio_4d.jpg

FOTO: Tudatbazis