Tamara Milojković: U čemu imamo najveći izvoz?

Danima slušamo kako je Srbija po “odlivu mozgova” među prvima u Evropi. Mladi odlaze iz zemlje da “tamo negde” potraže bolji posao i život, ostavljajući često nerado svoju domovinu. Većina njih, često odlazi u nepoznato, jer je bolje negde naći bilo koji posao, nego ga u Srbiji uzalud čekati i to sa fakultetskom diplomom.

Zemlja velikih prirodnih bogatstava, ali neiskorišćenih; velikog intelektualnog potencijala ljudi, ali nezapaženog. Zemlja koja bi mogla mladim ljudima pružiti posao, sigurnost, večiti dom…ali ne pruža. Zemlja koju većina mladih napušta onda kada je najviše zavoli i kada je najteže otić i-Srbija!

Koliko je u Srbiji izvodljivo naći posao u struci nakon završetka studija?
Većina nas, mladih, želi da se usavrši, napreduje i bude uspešno u onome što nas ispunjava. U Srbiji je, svakako, teško naći posao u struci, jer kad dođemo do poslodavca, uvek su tu neki izgovori, u smislu kako mu je potreban radnik sa iskustvom i sl. Zar ne treba to iskustvo steći upravo tu ? Niko se nije sa iskustvom rodio,već ga je stekao radom. Naravno, sve su to samo izgovori da bi vas što pre oterali , pa je to valjda onaj "najbezbolniji " i "fin" način. Srbija je zemlja koja ima potencijala i dosta obrazovanih ljudi, ali uzalud, jer su svi oni na listi čekanja da ih neko pozove, pa makar to bio i jedan od onih razgovora: "bićemo u kontaktu, javicemo Vam se ili "znate kako, nama su potrebni ljudi sa iskustvom od minimum godinu dana"!

Šta misliš, da li je u Srbiji rad dovoljno cenjen, ali i plaćen?
Nažalost, danas živimo u takvom vremenu gde važi parola "vrediš onoliko koliko imaš novca". Nikog ne zanima tvoje zvanje, čak ni tzv. "zapošljavanje preko veze" nije aktuelno; bitno je čiji si sin/ćerka, ali i koliko imaš da ponudiš. Nedavno sam na prospektu nekog fakulteta videla malo dvosmislen natpis: "znanje je opet na ceni", što me je podstaklo da se malo dublje zamislim i zapitam kuda ide ovaj svet?! Za sada, kao jedinu opciju vidim odlazak u inostranstvo.

Da li se možda tamo nadaš nekom poslu u struci?
Iskreno, nisam bila jedna od onih koji bi radije pobegli iz zemlje. Moja je želja bila da uspem najpre u svojoj zemlji. Kako je vreme prolazilo, izgubila sam nadu da će se to desiti, jer su, uglavnom, naše firme otišle pod stečaj, a veliki deo njih je i privatizovan. Većina mojih vršnjaka i poznanika je otišla van zemlje i uspeli su! Stekla sam utisak da su se svi oni brzo snašli. Nekako su naš rad i znanje cenjeniji kod stranaca, zato je, za sada, moja jedina opcija da odem i da se “okušam” van granice Srbije.

preduzetnistvo_2013.jpg

Kakav bi to posao mogao da te zadrzi u Srbiji?
Nisam preterano zahtevna po tom pitanju, jednostavno, kao i svi, imam svoje ciljeve i želje koje bih sada da ostvarim. Volela bih da radim posao u struci, jer da ne želim svakako to ne bih ni studirala. Kada radiš ono što voliš, imaš i dodatnu motivaciju da budes uspešan, kako kao pojedinac, tako i u timu. Želim da se moj trud i zalaganje isplate i cene, da budem plaćena onoliko koliko vredim, da mogu da vodim miran život i da ne moram da zavisim od drugih, jer to je najgore.

Hoće li nekada biti bolje u Srbiji, što se zaposlenja tiče?
Iskreno se nadam da hoće i volela bih da bude bolje, ali kako vreme odmiče, sve je manje nade da će doći to "novo i bolje" vreme kojem se već duže vreme svi nadaju. Niko ne želi da ode iz kraja u kome je rođen i za koji ga vežu brojne uspomene, ali su okolnosti takve da je neizbežno otići. To je ono sto naše ljude odvodi u daleke krajeve, gde postaju uspešni i vremenom stvaraju neku vrstu averzije prema svojoj zemlji, što realno i nije za pohvalu. Ipak, lepe uspomene iz starog kraja nisu jače od želje za poslom i uspehom. Svi bismo želeli da živimo normalno, da radimo ono što volimo i ono za šta smo se opredelili. Za sada je to ovde malo teže, ali kao što rekoh, volela bih da se nešto promeni na bolje i da makar naša deca ostanu ovde i da na ovakva pitanja nekada daju drugacije odgovore; da inostranstvo posećuju samo kao turisti i da tamo troše novac zarađen sa ponosom u našoj zemlji …

Srbija se ovih dana visoko kotira, čak se može reći i da je među prvima, ali ne po izvozu npr. pšenice, već po izvozu mozgova! Trenutno je Srbija siromašnija za oko 40.000 visokoobrazovanih ljudi. Ukoliko se ovaj “trend” nastavi, naša zemlja bi uskoro mogla postati zemlja odlazećih ljudi!