Henri Miller: Više od imena

FOTO: TLS

Živeo je punih 89 godina. Pisao je o mnogim tabu temama. Ženio se pet puta, ali svaki put sa nesrećnim krajem. Njegova prva objavljena knjiga zove se „Sklopljena krila”. Tadašnji šef firme „Western Union”, za koju je Henri u tom periodu radio, ubedio ga je da pošalje rukopis potencijalnim izdavačima. Zna se i da kasnije objavljuje druga dela, a najpoznatija su: „Rakova obratnica” (1934. godina), „Crno proleće” (1936. godina), trilogija „Ružičasto raspeće” („Seksus”, „Pleksus”, „Neksus”).

Zahvaljujući pisanju, sa svojom bivšom ženom, Džun Edit Smit, proputovao je skoro celu Evropu. Na kraju odlazi u Pariz, „grad svetlosti”. Nakon toga, nekoliko meseci je živeo u Grčkoj. Zatim se vraća u Ameriku gde nastavlja sa pisanjem. Slavni Džordž Orvel smatrao ga je jednim od najboljih pisaca dvadesetog veka. Miler je napravio spisak 100 knjiga koje su najviše uticale na njegov rad. On je takođe svojim knjigama vršio uticaj na mlade.

Privatni život

„Mislim da sam pisao toliko puno o onome što su moji neprijateljski raspoloženi kritičari nazvali budalaštinom tj. metafizičkom besmislicom, koliko i o seksu. Samo što su oni odabarli da obrate pažnju na seks. Ne bih mogao odgovoriti na to pitanje, jedino bih rekao da je seks igrao veliku ulogu u mom životu. Vodio sam rakošni seksualni život i ne vidim zašto bi se to izostavilo…”, rekao je pisac 1961. godine u jednom od intervjua.

Henri Miler se pred smrt priseća svojih roditelja, detinjstva i života. Nemački doseljenici u SAD, vlasnik krojačke radionice (otac) i otmena Nemica (majka), vaspitali su Henrija bez posebne topline i ljubavi. U svom romanu „Jarčeva obratnica” pominje i duševno zaostalu sestru Lorenu, prema kojoj se majka nije ponašala kao roditelj, već kao staratelj.

„Stalno je pokušavala da je nauči matematiku, ali kako Lorena zbog mentalnih problema koje je imala nije shvatala ni prosto sabiranje, ona bi joj na to uzvraćala da nije dovoljno pametna”, rekao je pisac prisećajući se svoje porodice. U njegovom domu bila je bitna i stroga disciplina. Pitanja o seksualnosti predstavljala su zabranjenu temu. Iz Milerove inspiracije, sigurno je da je veoma voleo svoju porodicu, a pogotovu sestru i da se prema njoj odnosio zaštitnički. Neki kritičari su ga ipak opisivali kao mizogina.

1024full_henry_miller.jpg

FOTO: Listal

Anais Nin bila je njegova najzanimljivija muza, koja je u njemu pronašla očinsku figuru. On je u njoj video ženu i ljubavnicu. Njihov spoj je jednostavno bio neverovatan. Anais je o Mileru pisala i u svom dnevniku koji se zvao „Vatra”.

Henri Miler je slobodno isticao svoje književne veze, kao i pisce koji su izvršili uticaj na njega. On je proučavao njihove stilove i potom izgradio svoj. Napisao je čitavu knjigu na tu temu, pod nazivom „Knjige u mom životu”.

„Rakova obratnica” (1934. godina) je nekada bio zabranjen roman. Knjiga govori o životu Henrija Milera, dok još nije bio proslavljeni pisac, a u njoj on priča o svojim seksualnim apetitima. Sud u Pensilvaniji nije ni želeo da je prizna za knjigu.

„Miler je bio žrtva predrasude. Da je pisao istorijske romane ili neku vrstu kvazifilozofske proze dobio bi Nobela poput mnogih anonimusa sa stogodišnjeg spiska ove nagrade”, kaže Sava Damjanov, književni kritičar.

To je bio njegov pečat i lični stil. Samo pisac koji je spreman za promene mogao je i graditi revoluciju u pisanju i temama kojima se bavio. Na novi i drugačiji način, Henri Miler piše o seksualnosti i erotici. Mnogo je kritikovan, ne toliko zbog načina pisanja, koliko zbog tema kojima se bavio. Govorilo se dosta i o njegovom privatnom životu, kao i odnosima sa ženama. Kao i svaki moderan pisac, Miler je mnogo čitao. Kao i svaki pripovedač o ljubavi, Miler je bio ozbiljan ljubavnik.


Posmatračica, i sama reč kaže, posmatra svet. Ona je osoba koja se uvek vodi rečenicom verba volant, scripta manent - reči lete, ono što je napisano ostaje, ona je uvek tu sa Vama da podeli makar neko novo iskustvo koje je stekla do sada i svoje poglede na svet.