Energija poput VIP-ovog smart paketa?

Da li vam se ikada dogodilo da ste se čvrsto rešili za neko postignuće, obezbedili sebi mirno okruženje, nabavili potrebni materijal, jasno zacrtali cilj, naoružali se strpljenjem, istrenirali se u radnim navikama, počeli na vreme, svakog dana disciplinovano radili, pritom, imali jaku želju za ostvarenjem tog cilja, a rezultat je izostao? Ako je vaš odgovor potvrdan, zadržite se u narednim redovima.

Sigurno ste mnogo analizirali sebe ne biste li otkrili gde ste pogrešili. Možda je greška u radu, možda treba drugim metodom pristupiti, možda ne treba čitati u sebi, već naglas, ne zapisivati teze, već crtati mape uma, manje spavati, a više raditi... Da li ste zaista ubeđeni da vas ovakve analize mogu dovesti do odgovora na pitanje gde je greška? Ako je vaš odgovor opet potvrdan, izazivam vas da sledeći put uradite suprotno od onoga što mislite da je greška, pa ako do rezultata dođe, pobedili ste. Ne sumnjam da ste pokušavali na sve, vama, moguće načine i da ste i dalje ostajali uskraćeni za ono čemu težite. I sama sam bila u takvoj situaciji, pa sam, kao vi sada, iščitavala članke, ne bih li naišla na savet koji će mi eksplicitno reći koje su tajne zagarantovanog uspeha i zašto moj rezultat izostaje iako sve radim kako treba. Utoliko se fijasko teže podnosi, ukoliko je postojala jaka želja za postignućem. Međutim, zaustavimo se za trenutak na toj jakoj želji. Pitanje je koja je mera te njene jačine. Koliko bi ona smela da bude jaka? Lično mi se dešavalo da kad-kad toliko snažno nešto želim, da prosto osećam i nešto u spoljašnjem smislu. Nešto poput hiperaktivnosti, potrebe da samo o svom poduhvatu razgovaram, da danima sebi pravim plan i program rada, čak i da imam nesanicu. Da li je moguće da prevelika želja sagori energiju? Onu energiju koja nam je potrebna za rad. Da li je energija poput Vip-ovog smart paketa, gde nam je ponuđen jedan smart paket od, recimo, 500 smartova, koje mi sami raspoređujemo na poruke, pozive i megabajte i u slučaju da preteramo sa porukama, imamo manje smartova za pozive?

Nije mi namera da vas ubedim da su nam želje jače od mogućnosti, već prosto da se zapitamo da li smo određeni cilj toliko želeli, da smo više svoje energije utrošili na samo razmišljanje o tom cilju, pripremanju svog rasporeda zarad postizanja istog i predstavljanju impresivnih priča o svojim planovima, nego što smo je usmerili na samu radnju koja nas vodi do cilja.

Govori se o tome kako je važno imati želju zarad lakšeg postizanja ciljeva, međutim, malo se govori o tome šta raditi kada je ta želja ona koja nam sagoreva snagu za praktičan rad koji nas direktno vodi do cilja. Koja je idealna mera te želje? Ona se ne može meriti, ali ipak bi je trebalo tretirati tako da ona bude od pomoći praktičnom radu, a ne njemu na uštrb. Da smartovi utrošeni na poruke ne umanje smartove koje bismo utrošili na pozive. Važan je balans. Teško je naći meru za uspostavljanje tog balansa, ali je prvi korak prepoznati tu prevagu jednog na uštrb drugog.