Šta sve deca mogu da nauče?

FOTO: ljilja969.blogspot

Prevela: Danijela Drljača

Kada se bavite proučavanjem obrazovanja jedno od najdeprimirajućih otkrića je u kojoj meri je obrazovna ustanova zanemarila svoju glavnu odgovornost.

Naši elitni edukatori izmišljaju izgovore jedan za drugim za to što ne čine ništa u vezi sa načinom obrazovanja. Na kraju, imate ovaj prostrani pejzaž prepun skoro ničega, barem ničega akademskog, intelektualnog ili naučnog.

Ovo je u velikoj meri nelogično. Ne očekujete da pogledate preko obrazovnog pejzaža i vidite pustoš, iako je poznati profesor 1953. godine napisao knjigu baš tog naslova, „Obrazovne pustoši—Udaljavanje od učenja u našim državnim školama“.

math_education.jpg

FOTO: matcurmudgeon

Kako opravdavaju ovo udaljavanje? U suštini, izgovaraju jednu elementarnu laž: „Naša deca se ne mogu nositi s tim“. Ponekad kažu: „Našoj deci to ne treba.“. Konstantna tema je da su naša deca ograničena, nesposobna da nauče bilo šta teško i da im nedostaje intelektualna radoznalost.

Naša obrazovna ustanova opravdava postojanje glupih škola insistirajući da su sama deca glupa.

Izgleda da naši vrhunski edukatori smatraju da su deca rođene neznalice i da ne treba da remetimo prirodni poredak stvari. Očigledno, ovo je sebični izgovor od strane ljudi koje više zanima socijalno inženjerstvo (čitaj: izjednačavanje) nego edukacija bilo koga.

Problem je što sada ti smešni sofizmi prožimaju svaki kutak zemlje. Odrasli gledaju decu i misle: oni su samo deca, ne možemo da očekujemo mnogo.

Moramo da preokrenemo ovo za 180°. Moramo da počnemo od pretpostavke da deca mogu da nauče daleko više nego sada, možda deset puta više.

Hajde da uradimo izmišljeno istraživanje onoga što je moguće. Nasumično odaberite bilo koje tri ozbiljne teme. Evo tri koje su mi prvo pale na pamet: parne mašine, Olimpijada, nuklearna fizika.

Deca bi mogla i trebalo bi da nauče o ovim stvarima, ali sigurno se može pretpostaviti da, ako se usudite da predložite ovo našim vrhunskim edukatorima, pali bi u nesvest zbog nemogućnosti učenja dece takvim značajnim informacijama. Nisu pokušali poslednjih decenija, stoga ne može da se izvede.

Tvrdim da je izvodivo (možda lako s obzirom na moć Google-a) za bilo kog ozbiljnog nastavnika da sakupi 1000 podataka, citata, fotografija, videa, Holivudskih filmskih snimaka, mapa i drugog pogodnog materijala za svaku temu. Za vreme tipičnog školskog časa nastavnik bi diskutovao sa decom o ovih 30-40 najinteresantnijih stavki. Objašnjavao bi i povezivao. Za mesec dana nastavnik bi obuhvatio hiljadu podataka. U tom trenutku deca bi bila sveznalice na datu temu.

_rangiranje_fakulteta_1.gif

Da li neko prigovara da se ne može naći 1000 interesantnih informacija o parnim mašinama? Besmislica. Možete pronaći 1000 informacija o jednoj parnoj mašini koja sada radi. Kakav fascinantan predmet. Kako rade? Kada su se pojavile? Na koji način se koriste u vozovima, brodovima, automobilima, čak i u igračkama? Možete da predajete istoriju kroz razvoj i širenje parne mašine i parne lokomotive. (Mislim da Google Slike ima negde oko 500 slika samo za pretraživanje termina „sudar vozova“)

Olimpijada? Nema sumnje da postoji 1000 sati filma dostupnih sa 20 prošlih Olimpijskih igara. Verovatno milion fotografija. Verovatno milijardu reči. Ako Olimpijadu ne možete da učinite zanimljivom, odustanite. (Da li ste znali da se, na primer, na svake četiri godine najbolje dizajnerske kompanije na svetu takmiče da kreiraju potpuno novu grafiku i oznaku za narednu Olimpijadu?)

Nuklearna energija? Možete pokazivati slike nuklearnih postrojenja širom planete, unutrašnjost i spoljašnjost. Zašto su tako ogromna? Šta naučnici tamo rade? Možete prikazati nuklearne eksplozije, eksperimente u gasnim komorama, poznate ljude koji su radili na ovome. Preskočite matematiku i prikažite sve ostalo. Čak i mlađoj deci možete da pričate o atomu, nuklearnim reakcijama, radijaciji i šta se desilo reaktoru u Japanu.

ddn120711powerplants.jpg

FOTO: daytondailynews

Moja teza je da možete da naučite bilo koga bilo čemu. Predajte na nivou na kojem razred može da funkcioniše, možda malo višem, nikako nižem. Hajde da razmislimo o gledaocima na fudbalskoj utakmici, odnosno, prosečnim odraslim ljudima. Bilo bi moguće uključiti ih i informisati o skoro svakoj temi. Čemu god možete naučiti njih, možete i decu. Ko ne bi uživao u učenju o interesantnim stvarima o nuklearnoj energiji, Olimpijadi i parnim mašinama?

Sve što sam rekao je očigledno. Jedini razlog zbog kojeg zvuči ambiciozno je što je obrazovna ustanova pre više godina ugasila svaku racionalnu misao o ovoj temi. Započinju obmanom da je nula normalno: nula činjenica, nula predavanja, nula učenja. Nula je za njih normalna.

Nije normalna za ljudska bića u bilo kojoj tački razvoja. Ono što je normalno je da se mozak fokusira na interesantne stvari i želi da više nauči o njima.


Danijela je obožavalac individualnosti kao najveće čovekove vrednosti.