Da li je ovo najisplativija knjiga za samopomoć?

FOTO: 7 Themes

I ja sam se pomalo uplašio kada sam video skoro dve hiljade stranica koje sačinjavaju knjigu. Kako bih ublažio strah, po glavi mi se neprestano vrzmala rečenica kojom me je jedan profesor doveo dotle: „To je Biblija književnosti... To je Biblija književnosti...“. Hteo sam da se koncentrišem na korice, ali to mi nije pomoglo. Tamo me je čekala slika njenog tvorca, Lava Tolstoja, sa njegovom ogromnom bradom i namrgođenim licem. Pored slike – naslov: „Rat i mir“. Tako dvosmisleno, ali u isti mah tako jasno. Kada sam hteo da se povučem, već sam počeo da čitam prvi pasus:

„Ali, ja vam unapred velim, ako mi vi ne kažete da ćemo ratovati i ako vi još dopustite sebi da ublažavate sve gadosti, sve grozote tog Antihrista... neću više da znam za vas, više mi niste prijatelj, niste više moj verni rob, kao što kažete. Ali, da ste mi zdravo, zdravo! Vidim da vas plašim, sedite i pričajte“.

Naravno, ovaj deo prvog pasusa već je bio dovoljan. Inercija me je naterala da uplovim u drugi i tako dok nisam prešao svih dve hiljade stranica. Ideja „romana“ koju sam ja imao ostala je zauvek zakopana pod ovom ogromnom knjigom. Tada sam shvatio da nikad ne bih oprostio sebi da nisam prešao granicu koja razdvaja čitaoca Tolstoja od običnog smrtnika, zbog čega se i danas smejem onom dečaku koji je drhtavim rukama držao dragocenu knjigu. Možda ste vi deo te grupe običnih smrtnika koji žive uplašeni. Pridružite mi se. Uskoro ćemo preći granicu.

lan_nikolajevic_tolstoj.jpg

FOTO: Srbija Danas

Kuda će vas roman odvesti

„Za mene, svet je podeljen na dva dela: ona, i sa njom sreća, nada; drugi deo, sve ono gde nje nema: tuga, tama, kraj.“

Da biste bili čitalac Tolstoja prvo morate da budete svesni šta znači biti čitalac Tolstoja. Ako analizirate reči kojima je knez Andreja započeo ovaj odeljak, ubrzo ćete shvatiti da vas ruski autor uvodi u tu dvojnost koja je prisutna u delu još od naslova. Tolstoj je zamislio „Rat i mir“ kao ogromnu šahovsku tablu na kojoj je čak i pešak od životne važnosti. Drugim rečima: Lav izlaže niz pokreta koji su u stanju da promene sudbinu jedne osobe, jednog para, jednog prezimena, pa čak i jedne nacije. Svaki narativni period je jedno umetničko delo. Ali, koliko god da je Tolstojev glagol sposoban da ispriča svaki pokret figura kao što niko ranije nije, ono što ga čini neodoljivim nije ova formula. U Tolstojevom delu najvažnije je razumeti zašto određena figura odlučuje da se kreće u jednom ili drugom pravcu.

Šta Tolstoj želi da postigne predstavljanjem glavnih likova koji počinju priču sumnjama, izgubljeni na pola puta između tradicije svojih prezimena i sreće kojoj streme?

Lako je: želi da postigne to da se čitalac uključi, da bude svestan da će morati da bude za ili protiv određenog morala koji će ubrzo napraviti revoluciju na društvenoj panorami Rusije (možda i Evrope, pa čak i sveta). Zato, ako želite da znate kuda vas roman vodi, prvo morate da budete svesni da će vas autor učiniti njegovim učesnicima.

Kako radnja protiče i svaki lik završava svoj lični rat, čitalac će shvatiti da je već sudija i deo ove jedinstvene igre koju izlaže autor. Prema tome, „Rat i mir“ je nešto više od običnog romana. Malo po malo pretvara se u metafizičku raspravu koja može da pronađe definicije ljubavi, rata, smrti ili sreće. Sve to praćeno slavnim značajnim događajima koji vam ne dozvoljavaju da zatvorite te iste stranice koje se maločas niste usuđivali da otvorite. Drugim rečima: Tolstoj je pronašao filozofiju tamo gde je niko ne nalazi, u običnom pripovedanju o događajima.

Ali knjiga se ne igra samo sa duhovnom stranom čitaoca. Pošto ga uključi, on postaje stručni poznavalac celokupne ruske kulture 19. veka i dela kulture ostatka Evrope. A Tolstojev kostumbrizam je izvanredan. Balovi, dueli u stilu Puškina, koncerti opere, lov... toliko detaljno da imate osećaj da ste doživeli to o čemu čitate. Ali Tolstoj se ne zadržava na običajima. On prolazi i kroz celokupnu rusku drušvenu piramidu. Od kneza do sluge, od generala do seljaka. Nije važno da li se radi o sveštenom licu, vojniku, muzičaru ili masonu; nijedan delić ne promiče Tolstojevom (skoro uvek kritičkom) pogledu. To je utakmica na život ili smrt i, shodno tome, prvo treba upoznati njene delove. Ako se ovome doda temeljno oživljavanje ratnog ambijenta ili izvrsno predstavljanje pejzaža, dobija se portet prve polovine 19. veka koji je verno naslikao majstor deskripcije.

output_6cz6ud.gif

Kuda ga je odveo roman

„Gotovo svi su bili nemoralni, zli ljudi... i bili su srećni i zadovoljni, onako kako to mogu da budu ljudi koje savest ne grize ni zbog čega.“

Lav Tolstoj rođen je u Rusiji prvih godina 19. veka, u plemićkoj porodici, kao sin grofa i brat slavnih vojskovođa. Ovde pronalazimo jasne sličnosti sa protagonistima „Rata i mira“, jer glavni problemi sa savešću koji ih prate imaju veze sa njihovim plemenitim poreklom. Tolstoj je vrlo dobro znao o čemu govori kada je predstavljao likove koji su prevashodno frustrirani. On sam je to bio (ne zaboravite lice sa korica) jer je pokušao da upiše Pravo na Univerzitetu u Kazanju sa razočaravajućim rezultatima. Daleko od toga da je osuđivao, žar njegove mladosti postepeno ga je pretvarao u čoveka mnogo drugačijeg od onoga što je njegov zahtevni otac očekivao.

U to doba svoje mladosti već je postao prestižni mangup koji rasipa bogatstvo po kazinima širom Rusije dok je, bez imalo stida, posećivao najuglednije balove u Sankt Peterburgu. Kada je napravio sve moguće dugove, doneo je odluku koju je cela porodica najviše očekivala: otišao je u Krimski rat kako bi pomogao ruskoj vojsci. Ova epizoda promenila mu je život zbog susreta sa smrću. Ples sa smrću naterao ga je da razmišlja i vrati se u Jasnu Poljanu, svoj pravi dom. Od tada, ništa nije bilo isto: okrio je da su sve pozicije kojima je težio bile pune nemoralnih i pokvarenih osoba.

Ako bismo morali da odaberemo tačku u kojoj se sjedinjavaju početak „Rata i mira“ i Tolstojev život, to bi bila baš ova. Bio je svedok ubijanja na hiljade ljudi u Sevastopolju i pretrpeo je veliku duhovnu krizu. Dolazi maločas pomenuta osuda i tada on izgovara reči koje se nalaze na početku ovog odeljka.

Ova Tolstojeva kriza deli se na dva dela sve dok se ne sjedini u dvojici glavnih likova u romanu. S jedne strane, knez Andreja Balkonski, koji oseća kako mu površni Sankt Peterburg postaje mali, težeći ka novim horizontima. Sa druge strane, Pjer Bezuhov, najpohlepniji aristokrata u gradu, mladić koga njegova nespretnost sprečava da se uklopi u rusku organizacionu šemu i tako ga odvodi u brak sa sumornom i površnom ženom. Na ove likove jasno je uticala Tolstojeva, maločas ispričana, „nomadska“ biografija.

Međutim, ono što se dešava tokom romana polako će oblikovati njegovu svest sve dok ne dostigne toliko željeni mir. Prva pojava biće Nataša Rostova, prelepa devojka koja će promeniti život obojice i koju je Tolstoj poistovećivao sa svojom suprugom. Ali ne učestvuje samo ljubav u ovoj promeni; takođe i smrt, smeh, čast, svest o dobru i zlu... Po završetku romana, isto kao i njegovi junaci, i Tolstoj je drugi čovek. Moralnost njegovih teorija poznata je u celom svetu. Oseća se sposobnim da bude srećan i da druge usrećuje. Da li se nalazimo pred najisplativijom knjigom za samopomoć u istoriji književnosti?

Kuda nas je odveo roman?

„Zakon ljubavi prestaje da važi ukoliko se brani na silu.“

Ubrzo se „Rat i mir“ pretvorio u simbol kritičkog pokreta koji je Tolstoj organizovao protiv tadašnjeg sistema. Klica koja će se postepeno razvijati tokom celokupnog njegovog stvaralaštva i koja će se primiti u „anarhijsko-pacifističkoj“ struji koja će imati iznenađujući uticaj na nekoliko najznačajnijih lidera na planeti.

To je prvi revolucionarni rezultat koji je stvorio jedan moderni roman.

mahatma_gandhi21.jpg

FOTO: 121 clicks

Možda je Mahatma Gandi ličnost koja je sa najviše žara razvila tolstojevske teorije. „Obeležio me je zauvek“, izjavio je budući tvorac indijske nezavisnosi pošto su ga upitali za njegov odnos sa Tolstojem. Imali su prilično uobičajenu razmenu pisama i od njega je usvojio nenasilno izlaganje nezadovoljsva koje karakteriše tolstojevskog junaka. Upravo u svom poslednjem pismu za Gandija Lav je izgovorio reči kojima počinje ovaj odeljak. Godinama kasnije, primalac pisma će pobediti britansku vojsku zahvaljujući ideji „nenasilja“.

Još jedna ruka koja je kao oružje u svojoj borbi za ljudska prava upotrebila Tolstojeve teorije bila je ruka Martina Lutera Kinga. Američki sveštenik odlučio je da bazira celokupnu svoju borbu na filozofiji nenasilja koju je propagirao Lav.

A šta reći tek za rusku politiku? Za Lenjina, tolstojevska etika koja se oseća već u „Ratu i miru“ ključna je za razumevanje revolucionarnog pokreta koji će prekinuti vladavinu careva nekoliko godina kasnije. Javno je i opštepoznato da se Lenjin nije slagao sa nekim aspektima piščeve filozofije, kao što su hrišćanski fanatizam ili primena „nenasilja“.

Ali izvesno je da je po Lenjinovom mišljenju Tolstoj njega prevazišao, tako da je odlučio da iskoristi njegove likove, stručnjake za pobunu protiv surove realnosti koja ih gazi, kako bi kreirao svoju pobunu. U članku Lav Tolstoj, ogledalo ruske revolucije, koji je napisao 1908. godine, Lenjin je izjavio: „Tolstoj je izrazio nagomilanu mržnju, zrelu težnju ka boljem životu, jaku želju za oslobađanjem od prošlosti“.

Uprkos određenim razlikama među vođama revolucije, Tolstoj je postigao to da se „Rat i mir“ pretvori u odraz nacionalnog duha za Ruse, u simbol narodne tradicije. Kada je, 1942. godine, nemačka vojska opkolila Lenjingrad, u gradu je prodato pet stotina hiljada primeraka romana.

To je drugi revolucionarni rezultat koji je stvorio jedan moderni roman.

Činjenica je da Tolstoj ima nešto što privlači pažnju: sve njegove ideje zajedno ne mogu da se pripišu niti jasno levičarskom, niti desničarskom okviru. Ovakve dvojnosti obično bivaju napadane iz jednog ili drugog rova. Međutim, ruskog pisca mirno poštuju obe strane. Da li se, možda, radi o odanosti?

Kao što je rečeno, godine 1942. njegovi romani prodavani su u stotinama hiljada primeraka. U to vreme, veliki evropski pisci poput Flobera, Prusta, Tomasa Mana, Galdosa, Klarina već su obasuli pohvalama veliko Tolstojevo delo. Zahvaljujući njemu, ruska književnost je prešla granice postavši uzor.

Nalazimo se, stoga, pred jednim velikim delom. Romanom koji istražuje odnos između ljudske ambicije i sila koje nas guraju ka njoj. Temeljnim, detaljnim romanom koji ima tu moć da izazove emocije opisujući pomeranje vojnih trupa ili pomeranje očnih kapaka. To je Biblija književnosti.

Ali pošto su se do sada nekoliko puta u tekstu javile Tolstojeve reči, neka ova misao, napisana u njegovom dnevniku 13 godina pre objavljivanja „Rata i mira“, bude završna:

„Imam 24 godine i još nisam uradio ništa... Siguran sam da se nisam uzalud borio sa svojim sumnjama i strastima poslednjih osam godina. Ali, koja je moja sudbina? Samo vreme će pokazati“.

IZVOR: Jot Down