Bogdan Milojević: budućnost glumaca je neizvesna
Privatna arhiva

Bogdan Milojević je rođen 20. avgusta 1991. godine u Kragujevcu. Osnovnu i srednju Medicinsku školu završio je u Kragujevcu, dok je Akademiju umetnosti, odsek gluma, završio na Prištinskom univerzitetu u Kosovskoj Mitrovici, gde trenutno master studije privodi kraju. Voli borilačke veštine, posebno karate, a više puta nedeljno igra mali fudbal sa svojim prijeteljima.

Razgovarala sam sa njim o prvim počecima, o tome ko je vršio neposredan uticaj na to da odabere baš taj put – put glume i o tome šta trenutno priprema za kragujevačku i beogradsku publiku.

Milojevićevi prvi počeci, tada već amaterskog glumišta, vezuju se za prvi razred osnovne škole, kada je postao deo dramskog studija Doma omladine u Kragujevcu. Tadašnju scenu je predvodila poč. Slavica Urošević – Slaja, koja je imala izuzetan uticaj na mlade ljude. Mnogi od njih su završili fakultete i akademije dramskih umetnosti. Većina za nju kaže da je, pre svega, uticala na gradnju njihove ličnosti, a potom na usmerenje njihovog glumačkog talenta.

Za portal iSerbia Bogdan Milojević izjavljuje: „Slaja je na sve nas uticala pozitivno, u smislu da zavolimo glumu i pozorište. Ona je u radu sa nama praktikovala metode koje su se koristile, a koje se i dan danas koriste na akademiji dramskih umetnosti. U dramskom studiju Doma omladine sam glumio do pred sam upis na akademiju i vrlo sam ponosan što sam bio deo te ekipe".

Bogdanov otac, Aleksandar Milojević – Lija, takođe je glumac, i to jedan od najpoznatijih sa glumačke scene Knjaževsko-srpskog teatra u Kragujevcu. O tome koliko je imao uticaj na Bogdanov izbor profesije i šta je sve naučio od njega, Bogdan kaže: „Moj otac nikada nije vršio pritisak na mene u smislu da moram da postanem glumac. Međutim, sama činjenica da sam od svoje treće godine, umesto u obdanište, išao u pozorište, sve govori. Od njega sam naučio kako i koliko treba voleti glumu, odnosno kako glumac treba da se odnosi prema svom poslu na profesionalan način".

Gluma kao profesija

Prvo iskustvo ovog mladog glumca pred filmskom kamerom bilo je učešće u TV seriji „Selo gori, a baba se češlja" Radoša Bajića, koju je snimao sa nepunih 17 godina. Nakon druge godine akademije, dobio je glumački zadatak u filmu i TV seriji „Ravna gora", takođe u režiji Radoša Bajića. „Imao sam čast i sreću da radim i učim od velikana srpskog glumišta, kao što su: Nebojša Glogovac, Radko Polič, Milorad Mandić Manda, Nenad Jezdić i mnogi drugi. Iste godine sam se priključio ansamblu pank opere „Dom za vešanje" Emira Kusturice", rekao je Milojević.

Bogdan_Milojevic_2.jpg

Foto: Privatna arhiva

Za naš sajt je podelio i jednu anegdotu sa snimanja „Ravne gore", koju će, kako kaže, pamtiti do kraja života. Naime, priča se dešava tokom poslednjih snimajućih dana „Brzog odreda Draže Mihailovića", na Tari, kada su snimali scenu „Osnivanje ravnogorskog pokreta".

„Dan nije baš krenuo po planu, jer nam vreme nije bilo naklonjeno. Tog dana sam trčao sedam puta po 600 metara gore – dole po neravnom planinskom terenu i kada sam krenuo da trčim peti put na dole, noga mi je upala u rupu, pao sam i udario glavom o zemlju. Dok sam padao, puška koju sam nosio, zabola se u zemlju, a ja sam nastavio da ležim pored nje. Cela ekipa serije se u tom trenutku zabrinula za mene i svi su potrčali ka meni. U tom trenutku je glumac Milorad Mandić – Manda, koji se odmarao sve vreme, jer je tog dana snimao tek predveče, rekao, potpuno tragičnim glasom: „Šta ti je život... od onolikog čoveka ostade samo puška!", priseća se.

Bogdan Milojević za portal iSerbia izjavljuje: „Budućnost mladih glumaca u Srbiji je neizvesna, zato što se dosta toga u pozorištu dešava po političkoj liniji. To nije smelo da se desi. Znam iz iskustva dosta starijih glumaca od mene koji su mi govorili da se nekada država potpuno zalagala za mlade glumce, nebitno na kojoj su akademiji studirali i nebitno iz kog su grada. Za današnje vreme se to ne može reći".

Zatim je govorio o svojoj klasi, koju je predvodio profesor Milan Plećaš, i o tome koje su mu uloge na akademiji bile najdraže. „Naš mentor je celoj klasi podjednako pružao šanse, pa i meni. Pored svih uloga koje sam radio, izdvojio bih ulogu Gavrila Vukovića u komadu „Sveti Georgije ubiva aždahu" Dušana Kovačevića, zatim ulogu Agatona Arsića u komadu „Ožalošćena porodica" Branislava Nušića i naravno, ulogu doktora Vase Vidića u diplomskoj predstavi „Ljubavno pismo" Koste Trifkovića", izjavio je i dodao da su ove uloge ostavile poseban trag u njegovom školovanju, što se tiče odnosa prema radu na stvaranju uloge, pa i same predstave.

O svom mentoru kaže: „Milan Plećaš je glumac koji je najviše traga ostavio u Hrvatskoj 70-ih i 80-ih godina prošlog veka. Interesantno je reći da veliki broj učenika profesora Milana Plećaša danas nose repertoar u pozorištima širom Srbije".

Sa Bogdanom su na klasi bili: Uroš Milojević i Stefan Mladenović iz Niša, Filip Radivojević (Leskovac), Stevan Jovanović (Velika Plana), Svetlana Milenković (Kraljevo), Katarina Orlandić (Aleksinac) i Tamara Tomanović i Ivana Pavlović iz Kosovske Mitrovice. „Ponosim se mojim klasićima, jer svi oni polako, ali sigurno pronalaze svoja mesta u pozorištima širom Srbije", zaključuje.

Monodrama „Led" Radoša Bajića

Premda Bogdan Milojević svoje master studije privodi kraju, red je da vam predstavim njegov master rad. Interesovalo me je zašto je za svoj završni rad na master studijama odabrao monodramu „Led", čiji je autor Radoš Bajić i šta ga je to inspirisalo da baš nju priprema.
Bogdan_Milojevic_3.jpg

Foto: Nebojša Radosavljević - Raus

„Prvi motiv vezan za početak rada na ovom projektu je činjenica da ova monodrama nikada nije izvedena od strane drugog glumca, osim autora, Radoša Bajića. Takođe smatram da je srpski seljak izgubio svoje mesto u srpskom pozorištu, jer odavno nije postavljena predstava koja se bavi tom problematikom", Milojević odgovara.

Pripreme za ovu monodramu su trajale od novembra prošle do kraja februara ove godine, da bi početkom marta krenuo sa intezivnim probama. „Film namerno nisam gledao, a ni audio-snimak nisam slušao, samo zato da bih izbegao uticaj autora monodrame i filma", naglašava.

„Poruka koju želim da pošaljem publici je ta da nikako ne smemo da zaboravimo srpsko selo, srpskog seljaka i njegov život, jer bi se tako odrekli svojih predaka. Poznato je to da smo svi mi došli iz nekog sela. Publika, koja će doći na premijeru, videće život i pokušaj jednog mladog čoveka sa sela da pronađe svoje mesto ispod neba", kaže Bogdan.

Pored Kragujevca, monodrama će doživeti i beogradsku premijeru 15. juna, sa početkom u 20 časova, u Domu kulture „Studentski grad" na Novom Beogradu. Bogdan kaže da ide „korak po korak" i da nakon kragujevačke i beogradske premijere planira da ovu monodramu održava u životu. „Plan mi je da je, pored kragujevačke i beogradske publike, vidi i publika iz drugih gradova", dodaje.

Na pitanje kakvi su mu planovi za budućnost i da li ostaje u svom rodnom gradu ili planira da ide van njega, odgovara: „Trenutna budućnost mladih glumaca je vrlo neizvesna. Moji planovi jesu vezani za Kragujevac, ali to ne znači da ne bih prihvatio poziv nekog pozorišta van svog rodnog grada".


Kragujevačku premijeru monodrame „Led", po tekstu Radoša Bajića, a u izvedbi i režiji Bogdana Milojevića, možete pogledati 31. maja, u 20 časova, na velikoj sceni Knjaževsko-srpskog teatra. Ulaz je slobodan. Najvažnije informacije u vezi sa monodramom, možete pronaći na Facebook event-u na sledećem linku.