Banditizam Radojka Jovanovića

FOTO: WANNABE

Večnost za skitnice: Mnogi su ga upamtili kao Raku Pesnika. Sam se svojevremeno potpisivao skraćeno Rad.N.J ili Rad. N. Jovanović, pa i pseudonimom Rudi. Drugi su u nosiocu svih tih potpisa, bilo u đačkim danima u Francuskoj, ili kroz Pravdine agresivno–kavgadžijske pamflete i polemike, brojna ljubavna pisma, moskovske terevenke i pozorišna zapažanja, pa i u nadgrobnom zapisu nikada konačno imenovanog pesnika druge Nirvane, primećivali zamlatu, smušenjaka, vagabunda, profeta i samoproklamovanog bandita.

Do svoje dvadeset druge se odazivao na ime Radojko Jovanović, kako je i potpisao dve mladalačke, početničke zbirke pesama. Nakon ovih godina, pažljivo možemo pratiti na koje je sve načine Rade Drainac proždirao Radojka Jovanovića, ali i kako mu se s vremena na vreme, obično u stanjima urbane beznadežnosti, iznova vraćao. Pesnik je sam tvrdio da je stvaranje toliko originalno, koliko je i piščeva ličnost komplikovanija. Ukoliko čovek ima većeg uticaja u životu i društvu, mislio je Drainac, utoliko će i njegov roman biti dublji i istinitiji. Međutim, kod Radojka se gotovo svaka akcija zasnivala na laganju, nadlagivanju i ulaganju u maštu koja ne priznaje granice materijalne stvarnosti, u njegovom slučaju često turobne. Uvreženo shvatanje o Draincu kao romantičnom boemu sa nakrivljenim šeširom daleko je od svih mogućnosti ka kojima je pesnik sebe otvarao.

raka_14.jpg

Najveći nitkov: Pominjao je Radojko kako je bio svedok mnogim fizičkim obračunima, od zagrebačke Kazališne kavane, preko hodočašća sa Merningom, Vazarijem, Carom i drugima po famoznim pariškim apaškim kvartovima, gde ga je pratio izvesni siledžija Bubul, sav išaran boginjama i noževima, do gotovo svakodnevnih prilika ovoga tipa po Beogradu, često u društvu Tina Ujevića i raznih skadarlijskih moljaca. Podsećao je sebe tada na trubadurske legende Vijona i Skarona, a svojim pesničkim činovima prizvao i Majakovskog, kao najvećeg huligana među pesnicima. Tako je i sam bandit jednom morao da popije šamare, ali se pravom zagonetkom pokazalo na koji to način biju nadrealisti. Možda bi sve bilo manje zanimljivo da Radojko nije i od ovog događaja napravio priču koja prevazilazi čak i ona neodređena područja nadrealnog. A nama se, danas, čini pomalo bizarnim ispitivanje ko je bio više nadrealista u tom sjajnom društvancetu.

rakadrainac_resize.jpg

Kada se u Beogradu stvarala nadrealistička umetnička škola, prema pariskom uticaju, Drainac se prvenstveno oglasio kao njen preteča, te je nastanak francuskog nadrealizma dovodio u jasnu i neprikosnovenu vezu sa sopstvenim pravcem hipnizmom, koji je uglavnom sam i zastupao. Pozivajući se na svoju umetnost dekoncentracije, on je zaključio kako Breton nikako drugačije, do preko hipnizma, nije mogao da stigne do svoje ideje. Francuz je samo dodao teorijsku osnovu, onome što je Drainac dao celome svetu, smatrao je pesnik. U do tad dobrim odnosima s nadrealističkim bardom Markom Ristićem, Drainac je prvo branio mladu umetničku grupu od napada beogradske štampe. Sugerisao je distancu, odvojivši se od mišljenja nadrealista, ali im je ipak poklonio izvesne simpatije, ističući da, iako se ne bi složio sa njima, možda jedino on razume njihova nastojanja i pokušaje. Iako se negativno postavio prema francuskom nadrealizmu, naši avangardisti frankofili su mu, zanemarivši moralisanje, ipak bili zahvalni na podršci.

25214_Elisaveta_Bagriana_profile.jpg
Liza Bagrjana, bugarska avangardna umetnica

Usledilo je pesnikovo putovanje u Bugarsku, ljubavna avantura sa lepom umetnicom Lizom Bagrjanom, uz megalomanske zamisli bugarsko–srpskog narodnog prijateljstva, te je pomalo i zaboravio na mladi beogradski krug. Po povratku u Srbiju, njegov stav prema nadrealistima će se potpuno promeniti. Pored toga što će pozivati na definitivni obračun, Drainac će u Pravdi napisati pamfletski tekst Sumrak sirealizma ističući kako je francuska škola ponikla na sumraku univerzalne komedije i burgija, pa i na dogoreloj cigareti besmrtne dadaističke šarlatanije. Beogradske nadrealiste sada vidi kao grupu presađenu sa tuđeg tla, iskopanu iz stvarnog života, na osnovu čega je i počeo da negira njihov smisao i vezu sa realnošću.

Izlemati R.Drainca: Iste noći su, nakon izlaska teksta, u Knez Mihajlovoj ulici na Drainca nasrnuli Đorđe Jovanović i Đorđe Kostić, obojica članovi nadrealističke grupe, terajući ga da potpiše nešto. Štampa je prema Drainčevom izveštaju prenela kako su ga napala sedmorica na nedžentlmenski način. Sutradan će osvanuti i izjava Jovanovića i Kostića, koji su priznali da su ga terali da potpiše kako je pamflet iz Pravde stvorio u jednom od svojih čestih časova kretenstva. Odgovorili su kako su ga ošamarili, pa onda udarili njegovim sopstvenim štapom, kojim je pokušao da se brani. Trećeg dana objavljuje se vest o novom sukobu, u vidu preuveličane Drainčeve optužbe, jer je ponovo brutalno prebijen (“malo je falilo da ostane bez oka”) preko puta Moskve. Drainca je izgleda napao i istukao samo jedanč član nadrealista, iako se pesnik pozivao čas na sedam, čas na jedanaest, čas na trinaest napadača.

markvel.jpg
FOTO: Vreme

Nastavio je da preti po Pravdi tužbom i batinama. Proricao je i dan kada će Marko Ristić osetiti trulež svoje diktature, zasnovane na parama njegovih dedova. Cela nadrealistička grupa se solidarisala sa napadačima, sa ciljem da se sprovede jedna konačna likvidacija Drainca, u kome su videli pelivansku ličnost, definitivno demaskiranu, sa čitavom jednom falangom drainaca i raka. Iz njihovog izveštaja saznajemo da je Drainac tražio podršku policije (što ovi posebno karikiraju) i dozvolu da nosi oružje (koju nije dobio). Programski tekst u kom pozivaju na lemanje Drainca biće zabranjen od policijskog odeljenja Uprave grada Beograda zbog ekstremizma i poziva na anarhiju. Ali Radojko nije odustajao. Prozivao je protivnike kao proroke bez sudbonosnih kesica, sa metafizičkom maglom u glavi, a rahitisom u kostima, kao duhovne liliputance i moralne grbavce. Kritikovao je njihovo lažno levičarstvo, smatrao ih licemerima, društvenim konformistima koji glume revolucionare. Video je u njima književne Topaloviće, što nam implicitno pokazuje da mu ni politički obračini nisu bili strani.

web_novinarstvo_3.jpg

Krik pingvina: Upravo se u preterivanjima i stalnoj nadogradnji mogućih određenja figure Radeta Drainca od strane Radojka Jovanovića, odavno metaforički zakopanog u Trbunju, krije srž njegovog banditizma. U raskolu između fantasta Drainca,koji svoj najlepši stih beleži na dojci jedne balerine, i Radojka Jovanovića sa navek praznim džepovima što se od prvog povučenog dima doživotno žickao za cigaretu, hodao je pirat koji je angažovano gradio pesnika. Uplašen pred odgovorom šta bi bila jedna lirska fantazija pred grubom realnošću mrskoga stolaća, svirepo pljujući na njihov ćiftinski moral, odabrao je da zatvori prozor na srcu i mansardi. Tamo gde je naizgled povučena mrlja prave linije, započelo je da se klati tupo vanvremensko klatno. Stvarajući život u velikoj meri zasnovan na lažima, Drainac je možda najviše od svega pevao svoju veliku pesmu, na grozno razbijenoj liri, koja danas prilično zaboravljeno trune poput staroga lirskog sna na ostrvu Fidži i Malanezijskom arhipelagu.

Ta pesma donosi i Drainca koji je duboko unesrećio svoju prvu ženu Daru, uzimajući joj novac kako bi se provodio po Beogradu i Parizu. Razbojnički ju je oteo od roditelja, pa je nakon par meseci vratio ponovo njima, ne znavši gde drugo da je ostavi. Pozajmljivao je pare kud god je stigao. Lažirao bolest da bi dobio zajam od fonda za obolele umetnike, kako bi sakupio novac za putovanje u Pariz. Sumnja se i da je, u jednom od ovih poduhvata, samoinicijativno potpisao Dučića kao svog garanta. U pariškim bioskopima, svirao je violinu. Hvalio se da je bio žigolo, da je išao u Sotonin hram u kome se služi crna misa, pa i da se tukao s podvodačicama i bio hapšen zbog raznih izgreda. Iskukao je, prema Vinaveru, od Rastka Petrovića petsto franaka da se vrati iz tog Pariza, a i ovaj zajam je usput većim delom spiskao.

IMG_3059.jpg
FOTO: Digitalna kolekcija Drainac

Obećavao je dela koja nikada nije napisao. Napisana davao u zaloge, te ih nije ni otkupljivao. A možda anegdote najbolje svedoče o skandalima, koje je Drainac negovao u istom rangu sa svojom književnošću. Tako se i Miloš Crnjanski u Idejama seća jednog grupnog pesničkog gostovanja u Nišu. Dok su se drugi nećkali oko pozdravnog govora, Drainac je, kako Crnjanski beleži, preko platforme raspalio: Drage Nišlije... Dolazimo vam iz Skadarlije, žuti od filozofije i bledi od onanije. Gotovo svaka njegova autobiografska epizoda rasla je u nikada dovoljno dopričane senzacije, u kojima je istina skrivena isto onoliko, koliko je i njegovo kršteno ime zakopano pod slojevima pesničke i mangupske arhitektonike. Skandali su uzdizali pesnika bandita, protiveći se tragizmu lirskoga pustolova.

Univerzalna domovina: Uvek okružen nekakvim neprijateljima, u gorućim polemičkim stihijama, opterećeni Radojko Jovanović će često bežati u rodno Trbunje, gde je rođen u štali, poput ni manje ni više nego samog Isusa Hrista. Tog se mesta jednako odricao zbog banalnosti toponima, ponavljajući kako je Blace njegov rodni grad. Trbunje ga je čekalo, kad god bi se izgubio (dakle, ostao bez novca i zajmodavca) u svojim avanturama. Obolevši od tuberkuloze, sretaće se u sanatorijumu na Ozrenu sa Andrićem, koji je svom biografu ispričao kako mu je jednom prilikom odneo pečeno pile i litar mleka. Banditizam opijanja spajao se sa banditizmom stalne gladi. Njegova reč, oslonjena na moć skandaloznog čina, osnova je nepresušnog gladovanja u kom ni pečeno pile iz cegera Ive Andrića ne može mnogo pomoći. Put ka Drainčevoj Okeaniji ili Afroditinom vrtu tako postaje glodanje kostiju jednog lirskog sna, od strane proždrljivca koji zna da se meso mora potražiti i negde izvan pesme. Ali sitosti, nikada previše! I tek kada je istinski počeo da pljuje krv, Drainac je prestao da unovčava svoje bolesti. Tako je i sahranjen o trošku Opštine grada Beograda, pri čemu mu je odata počast kao zaslužnom građaninu Nedićeve Srbije. Pročitana je pesnikova Nirvana, pa onda bačena i zakopana zajedno sa Radojkovim telom. Pitanje je koji bi detalj sopstvene sahrane više prezreo i šta bi sve imao da prigovori onima koji su je organizovali, pa zatim onima što su odbili da se pojave.


IMG_3052.jpg

Potreba da se izgradi pesnik, odvajala ga je, nažalost, često od pisanja pesama. Ali pesnička autobiografija Radeta Drainca, iako najvećim svojim delom izmišljena, ubedljivo je među najzanimljivijim koje srpska književnost ima da ponudi. Nedeljko Ješić je to studiozno predstavio u svom Cirkusu Drainac. Sa kim se sve pisac tukao i na koje se načine tukao, samo je sitna manifestacija njegovog hohštaplerskog delovanja. Onda kada se svet pokaže toliko zaraženim da pesnički dah postaje nemoćan da ga izleči, surova mašta i pesnički revolver uperen u srce genija od Disa na ovamo, obično se zaustave pre vremena. Pesnik prve Nirvane nije umeo drugačije jer nema smisla remetiti besmislenost u svom toku. Pesniku druge Nirvane ostao je onaj prokockani život da se više ne zakrpi. Međutim, možda nas je Drainac svojim stihom ponovo slagao, pa se prozori ipak ne zatvaraju, tamo, između života i snova. Možda nad njima svaka velika poezija tek ima da se posluša?! Koliko je sati na ostrvu Fidži, danas se lako može proveriti.

Hvala vam što se družite sa Pastirom od zime do zime. Srećnu predstojaću godinu želim i svi da mi se ugojite, pronađete nove omiljene pisce i nekoga kog ćete svakog jutra da ljubite. Čitamo se u 2014. Voli vas Svemoćni Pastir.

Volite da pišete u slobodno vreme? Imate više od 15 godina? Želite da vidite svoje tekstove na portalu iSerbia? Nije potrebno iskustvo, već samo želja i ideje! CV i jedan tekst sa validnog mejla pošaljite na ivana.pesko@iSerbia.rs CC office@iserbia.rs, sa naznakom "Prijava / o ženama". Prijem novih dopisnika vrši se najkasnije svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE
Odricanje od odgovornosti