Šta sam naučio iz duge nezaposlenosti?

FOTO: Flickr

Prevela: Ivana Živančević,

Dok zurim u praznu stranicu, razmišljajući kako da rezimiram svoje iskustvo veoma duge nezaposlenosti, shvatam da je to nešto o čemu nikada nisam otvoreno razgovarao sa većinom svojih prijatelja. Ipak, objavljivanje na internetu nekako mi se čini ispravno, jer zamišljam da tamo negde možda postoji neko ko je, nažalost, upravo ostao bez posla i možda se oseća uplašeno ili, čak, očajno pri pomisli: „Šta ako ne mogu da nađem drugi posao?“. Nadam se da ću dopreti do tih ljudi, podeliti sa njima ono što ih očekuje i kako sam se ja nosio sa tim do sada. U svakom slučaju, ne pretvaram se da imam tajni recept povratka na posao. I sam još uvek radim na tome!

Za početak, počeću sa brojanjem toga koliko je prošlo od kad sam počeo da tražim posao. Tačno dve godine, tri meseca i dvadeset osam dana. To se može otprilike preračunati u 849 dana. Neki dani činili su se veoma dugim, neki su prošli u treptaju oka. Neki su jasniji u mom sećanju, ali obično teže da se prelivaju jedan u drugi.

Pre početka mog putovanja u nezaposlenost učio sam po ceo dan. Jedan deo mog života bio je konstantna borba da sustignem svoje kolege, dok su gotovo svi bili deceniju mlađi od mene. Oni su bili energični, „kul“, moderni, atraktivni i pametni. Mnogi od njih su zaista bli brilijantni, a ja sam bio star, stranac u njihovoj zemlji, jedva sam razumeo svakodnevni engleski jezik, a još manje popularnu kulturu o kojoj su tako živo razgovarali. Lako je zamisliti koliko sam se jadno osećao prve godine mog boravka tamo, ali začuđujuće - preživeo sam i prilagodio se svom novom domu; i ne samo prilagodio, zavoleo ga, osećao sam se kao kod kuće i bio sam pun nade u budućnost.

Iznenada, za vreme mog poslednjeg semestra u Australiji, tamni oblaci prekrili su moj preopterećen, ali srećan život. Očev posao je počeo neočekivano da se gasi i do kraja godine bio sam primoran da sednem u avion i vratim se u Čile.

U početku sam bio očajan, naročito zato što mi je ostala samo jedna godina da diplomiram i postanem veterinar. Ipak, uspeo sam da dobijem dozvolu Univerziteta da prekinem studije na godinu dana, s nadom da će se do kraja godine sve srediti.

13903388778_5b429faf5c_c.jpg

FOTO: href= http://flickr.com"> Flickr

Odmah sam se bacio na traženje posla. Nisam baš bio pripremljen za to, pa sam počeo sa sređivanjem svoje davno zaboravljene radne biografije u nešto svežije i privlačnije. Neki prijatelji su pomenuli nepoznatu „profesionalnu“ društvenu mrežu, koja je mesto za one koji traže posao. Prijavio sam se na LinkedIn i proveo sate gradeći svoj profil na engleskom i španskom jeziku.

Počeo sam sa prijavljivanjem za poslove za koje sam osećao da se savršeno uklapam. Svakako to što govorim dva jezika daje mi neospornu prednost nad konkurencijom! Da ne pominjem studiranje na Univerzitetu rangiranom kao 45. na svetu, koje bi trebalo da oduševi svakog poslodavca u zemlji u razvoju kao što je Čile.

Međutim, ništa se nije dešavalo, nisu me zvali na razgovore. Tako da sam iznova i iznova doterivao svoj CV. Pročitao sam svaki članak o strategijama traženja posla na internetu i uložio dodatne napore da pronađem nove oglase za posao. Sećam se da sam jednog dana pročitao više od hiljadu oglasa. I opet - ništa se nije desilo.

Doduše, udaljavam se od svrhe ovog članka, žao mi je zbog toga. Obećao sam da ću pisati o tome šta sam naučio iz ove situacije. Evo lekcija koje mogu da podelim:

1. Redukovao sam svoje troškove skoro na nulu odmah na početku: Dok sam računao na to da sam konkurentan kandidat za poslove za koje sam konkurisao, u stvarnosti nije postojala garancija koliko dugo bih bio zaposlen, tako da sam se otarasio svih suvišnih troškova (da, to uljučuje i račun za telefon i izlaske na večere). Ovih dana moram da imam zaista neodoljiv razlog da čak i izađem iz kuće; ako nešto nije onlajn i/ili je besplatno, jednostavno, to propustim.

2. Nije trebalo da odlažem vraćanje svojih dugova : Kako su meseci prolazili jedan za drugim, dugovi su postali ozbiljna briga. Zadužio sam se za avionsku kartu kojom sam se vratio u Čile i sada nisam mogao da platim rate kredita. Potražioci su počeli da me zovu i bio sam primoran da pregovaram kako bih kupio sebi malo vremena dok sam i dalje tražio posao. Pokazalo se da je to bila odluka zbog koje sam se pokajao, jer uslovi mi nisu išli na ruku i moj dug je narastao za neverovatnih 41%!

Onlajn_kurs_ATP_manji.gif

3. Trudio sam se da budem zauzet: Ovo je bilo ključno za očuvanje mog razuma! Imati dosta slobodnog vremena može delovati veoma privlačno svakome ko vodi užurban život, istina je da biti neokupiran za vreme nezaposlenosti, može samo voditi u razmišljanje o svemu što se ne može uraditi bez novca. Što je gotovo sve na ovom svetu. To neizbežno vodi u očajanje i može se završiti kliničkom depresijom sa kojom, povrh svoje nezaposlenosti, nisam želeo da se borim.

4. Naučio sam nove veštine: Kako bih okupirao sebe i možda povećao šanse da nađem posao u drugim oblastima, počeo sam da tražim besplatno znanje na internetu. Na sreću, nešto ranije čitao sam o relativno novom konceptu obrazovanja: Massive Open Online Course, i za mene je bio pravi blagoslov! Najbolji kursevi od najbolje rangiranih univerziteta dostupni svima, bez ikakvih pitanja i potpuno besplatno! Prvi i najbolji sajt koji sam pronašao je Coursera , i do sada sam pohađao više od 15 kurseva. Ostale platforme koje sam isprobao su edX , open2study , Codeacademy i Udacity . Zahvaljujući ovim predivnim sajtovima, sebe sada smatram programerom novajlijom. Do sada sam naučio Phyton, Javascript, PHP i pomalo Ruby. Učio sam veb dizajn i kodiranje u HTML-u i CSS-u. Mada, to nije ni blizu ogromnom broju kurseva koji su tamo dostupni! Takođe, pohađao sam kurseve o morskoj megafauni, okeanografiji, epigenetici, isprogramiranoj smrti ćelija, muzici, studijama o urođenicima, ponašanju životinja i čak Ajnštajnovoj teoriji relativiteta.

5. Izgradio sam još snažniju vezu sa svojom porodicom: S obzirom na to da nisam samo ja već nekoliko godina bez posla, već cela moja porodica, okupili smo se, kako bismo se suočili sa situacijom. U početku, kada su izvršitelji počeli da zovu telefonom i da nas pritiskaju da platimo ili ponovo pregovaramo o našim dugovima, imali smo teške trenutke i često smo se raspravljali međusobno i na najmanju provokaciju. Osećali smo se očajno. Ipak, na vreme smo shvatili koliko je besmisleno to bilo, jer ako želimo da izađemo iz ovog problema, uspećemo samo ujedinjeni kao porodica, a možda bismo do tada mogli i lepo da se provedemo.

9497316159_0a4792ba36_z.jpg

FOTO: http://flickr.com"> Flickr

6. Izgubio sam mnogo prijatelja, ali stekao i nekoliko novih: Ne tako davno, pročitao sam meme koji poručuje da bogatstvo privlači prijatelje, ali ih siromaštvo udaljava, i to je potpuno tačno. Čak ni prijatelji od pre 20 godina nisu prošli test, ali više mi nije žao, jer u isto vreme neki drugi prijatelji su ostali uz mene koliko god su mogli, i ljudi koje sam ranije jedva poznavao postali su moj najjači oslonac.

EU%20GIF.gif

7. Pronašao sam put koji želim da sledim: Jednom kada sam bio u stanju da stavim sa strane najhitnije potrebe, mogao sam da provedem vreme razmišljajući o budućnosti i da shvatim šta želim da radim u narednih 5 ili 10 godina, kuda želim da idu moja karijera i privatni život. Znam da će u budućnosti Život ponovo doneti neočekivane promene, tako da ću otvoriti svoj, um ali bar imam cilj kome stremim.

Ovo je bila moja priča, ja sam preživeo i srećan sam što mogu da je podelim sa vama. Tako da, ukoliko ste skoro izgubili posao i počinjete da se osećate očajno, molim vas, udahnite duboko i razmislite o poslednjoj rečenici. Vaši dugovi će se na kraju otplatiti, čak i ako se suočite sa zaplenom imovine. Doduše, moj savet je da je sami i pre toga prodate kako biste „nosili manje tereta“. Ipak, na kraju, bićete dobro sve dok sačuvate svoju porodicu, prave prijatelje, svoje ciljeve i duševni mir.

IZVOR: LinkedIn


Ivana je pasionirani ljubitelj knjiga, slagalica i čokolade, samokritična - ponekad i previše.

Ovaj tekst nastao je našom željom da mladi koji žele da se oprobaju u prevođenju tekstova to iskustvo steknu i unaprede kod nas. Ukoliko želiš da budeš prevodilac u našem mladom timu CV uz jedan prevedeni tekst, sa izvornim, pošalji na prevodilacka@iserbia.rs sa naznakom Prijava/Prevodilac. Otvoreno za sve od 15 do 35 godina. Prijem novih članova vršimo do svakog prvog dana u mesecu.
Želim povremeno da dobijam mejlove od portala o vestima, najnovijim konkursima i aktivnostima OVDE
Odricanje od odgovornosti