Anonimusi: Robin Hud sajber doba

Foto: Pixabay

Inicijalna ideja o zajedničkom delovanju članova grupe se rodila 2003. godine među korisnicima foruma 4chan. Anonimusi su se formirali kao grupa natprosečnih poznavalaca novih tehnologija sa zajedničkom idejom o borbi za ljudska prava putem interneta. U ovoj grupi ne postoji vođa ni hijerarhija, već su svi pripadnici ravnopravni i jednaki. Kada planiraju akcije, potrebno je da se više članova složi i pristane da da doprinos istoj. U suprotnom se od iste odustaje. Opšte načelo kojim se ova grupa vodi jeste da svi ljudi treba da imaju sva prava i slobode koje ima dete na rođenju.

Anonimusi imaju zanimljivu ikonografiju. Na njihovoj zastavi se nalazi slika figure muškarca u odelu, kome je na mestu glave upitnik. Njihov prepoznatljiv simbol je i maska Gaja Foksa, jednog od glavnih aktera barutne zavere. U pitanju je pobuna organizovana u XVII veku u Engleskoj, u kojoj je grupa katolika pokušala da svrgne kralja Džejmsa I od Engleske. Anonimusi koriste stilizovanu varijantu maske Gaja Foksa koja je popularizovana u stripu, a zatim i filmu „V kao Vendeta“, u kome se govori o anarhisti i revolucionaru Gaju Foksu. Radnja je smeštena u Engleskoj u budućnosti, gde se tajanstveni junak bori protiv vladajućeg režima.

turkeyprotests2-375x249.jpg

Foto: Globalvoiceonline

Ne zna se koliko tačno ima aktivnih Anonimusa, jer se stalno priključuju nove pristalice, a kako ne postoji struktura u organizaciji, članom se smatra svako ko učestvuje u sprovođenju neke od ideja gurpe. Interesantan je podatak da su Anonimusi pomagali Vikiliksu, onlajn časopisu nastalom na Islandu 2006. godine. Ovaj časopis se bavi obaveštavanjem javnosti o skrivenim dokumentima i poverljivim podacima, koje dobija uglavnom od anonimnih izvora.


Među prvim primerima njihovog delovanja u Srbiji se dogodio 2011. Registrovan je lažni sajt o dodeli Nobelovih nagrada i sa mejla Srpske akademije nauka poslato obaveštenje da je Dobrica Ćosić dobitnik nagrade za književnost za tu godinu. Vest je buknula u medijima, iako je veoma brzo uklonjeno lažno obaveštenje.

O stvarnim efektima delovanja Anonimusa pitali smo mladog stručnjaka za informacione tehnologije, koji je, u duhu teme, želeo da ostane anoniman. Otkrićemo vam samo da je naš sagovornik Igor, student završne godine Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, koji se više godina bavi razvojem softvera i programiranjem.


anonymous-logo-wallpaper-hd-11.jpg

Foto: Shesemplyis

Kao neko ko se uspešno programiranjem, pa i komercijalnim aspektom interneta, kako bi ste ocenili ikonografiju „Anonimusa“ i njihovu veliku popularnost u medijima?

Ljudi su oduvek voleli priču o odmetnicima koji se bore protiv velikih, zlih bogataša. Verujem da Anonimusi duguju veliki deo svoje popularnosti upravo tome, jer su oni danas „buntovnici“ na svetskom nivou, a bune se upravo protiv bogatih i korumpiranih, bez obzira na to da li su u privatnom ili državnom sektoru.

Koliko je, po vašem mišljenju, potrebno praktičnog znanja u domenu internet tehnologija da bi se sprovodile akcije Anonimusa?

Zavisi o kojim akcijama govorite. Upravo zbog toga sto su anonimni svako se moze predstaviti kao „Anonimus“. Isto kao aktivisti koji upadnu na neki vladin sajt ili sajt velike korporacije, tako i neki klinci koji obore sajt neke male online prodavnice mogu da okače sliku Anonimusa i da misle o sebi kao o opasnim hakerima. Nisu sve akcije iste (a često ni slične), niti po komplikovanosti, niti po važnosti (a rekao bih ni „pravednosti“, ako ćemo se osvrnuti i na tu stranu medalje).

Neko je ranije rekao da je 90% hakovanja zapravo social engineering, odnosno praktično predviđanje i pogađanje šifre. Naravno, tu su i mnoge druge tehnički komplikovanije tehnike „upadanja“ na sajt, o kojima se svaki čas čuju vesti (heartbleed bug, ShellShock...) i stalno se otkrivaju neke nove greške koje se mogu eksploatisati ali, iz mog iskustva, 90% bilo kakvog „hakovanja“ obavlja se na nekoliko načina: tako sto neko koristi šifru koja se lako pogodi,ili ima istu šifru za sve aplikacije (a nekome je rekao istu nekom prilikom), ili tako što neko ostane ulogovan na javnom računaru ili nešto slično. Značajan deo hakerskih akcija je upravo moguć zahvaljujući tome, jer, naročito u nekim naprednijim i bolje zašticenim sistemima, čovek je najslabija karika.

S tim u vidu, pripadnike Anonimusa često čine ljudi koji su značajan deo života posvetili sigurnosti na internetu i pronalaženju njegovih mana, tako da su neke od njihovih akcija zaista i tehnološki impresivne, ali kao sto već rekoh, zavisi i od same akcije i od bezbednosti sistema. Glavno oružje u arsenalu hakera je strpljenje.

output_6cz6ud.gif

Da li smatrate da delovanje Anonimusa treba shvatati ozbiljno u našoj zemlji i na Balkanu? Koliki udeo mogu imati u podizanju svesti mladih u nasoj zemlji, poručujući da nismo nemoćni i da se glas običnog èoveka može daleko čuti zahvaljujući internetu?

Nažalost mislim da, kao i za sve ostalo na Balkanu što makar i liči na opštu društvenu korist, nema mnogo efekta u akcijama Anonimusa. Glas običnog čoveka se trenutno čuje samo na Internetu i, ma koliko on bio moćno oruđe (i oružje) za okupljanje i iskazivanje mišljenja, uglavnom se koristi za iskaljivanje frustracija na Fejsbuku, „lajkovanje“ nekih članaka, komentara itd., a od neke prave akcije nema ni traga.

Ja tu ne kazem nista protiv Anonimusa, naprotiv, samo kažem da je ogroman procenat ljudi u našem regionu kompjuterski efektivno nepismen (sposobnost da se ode na Fejsbuk nije pismenost) i zaglupljen masovnim medijima koji su, kao i uvek, u vlasti upravo onih moćnika protiv kojih se Anonimusi bore.

Tamara nikada ne pokušava da opiše sebe u jednoj rečenici kao što je ova.

Pročitajte i:

Ejda Lavlejs: Prva žena programerka
Postani MasterCard Masters of Code programer
Ruby on Rails: Programiranje za devojke i žene