Ana Radoičić: Aplauz nema cenu!

FOTO: Facebook

Flauta je instrument koji je kroz istoriju pravljen od različitih materijala, različitih veličina i oblika. To je jedan od najranije poznatih instrumenata koji je povezan sa indijskim božanstvom. Za one koji sviraju flautu kažu da svojim notama pišu knjigu i govore šta je u njihovim srcima, na način koji je veoma magičan. U tu magiju zvuka zaljubila se i Ana Radoičić, uspešna mlada flautistkinja iz Beograda, koja je sa mnom za iSerbia portal podelila svoju ljubav prema ovom instrumentu.

Ana, nedavno si završila master studije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi profesora Miomira Simonovića na duvačkom odseku, smer flauta. Kako je tekao put tvoj put ka izgradnji, sada već uspešne mlade flautistkinje? Kada si otkrila da je to ono čime želiš da se baviš?

U osnovnoj školi sam na jednoj priredbi ugledala flautu kod svoje nastavnice muzičkog. Bila sam oduševljena zvukom koji izlazi iz nje i zanimalo me je kako se flauta naslanja na usne i proizvodi zvuk. Posle te priredbe odmah sam došla kući sa idejom da me roditelji upišu u muzičku školu i baš na flautu. Podrška porodice koju sam uvek imala mi je mnogo značila da napredujem. Kupili su mi flautu i tako sam krenula da otkrivam lepote ovog instrumenta.

Posle niže muzičke škole bila sam sigurna da je to put kojim želim da idem pa sam upisala i srednju muzičku školu „Mokranjac", kasnije i Filološko umetnički fakultet u Kragujevcu, gde sam završila osnovne akademske studije. Moram da spomenem svog profesora Karolja Maročika u čijoj klasi sam bila četiri godine. On mi je bio velika podrška i sa njim sam sjajno radila. Pomogao mi je da se oslobodim negativne treme i da nastupe shvatam kao uživanje. Uz njega sam jako napredovala i stekla puno znanja. Otvorio mi je najlepše puteve ka uspešnom bavljenju muzikom.

output_6cz6ud.gif

Pored studija, usavršavala si se na mnogim kursevima i seminarima, kako u Srbiji, tako i u inostranstvu. Opiši nam svoja iskustva sa tih seminara. Da li je važno usavršavati se kada je klasična muzika u pitanju?

1455863_10201829453477073_1452391672_n.jpg?oh=fb73c1c9a4cdcbfc5e9059a20ef4601c&oe=567A27B2

FOTO: Facebook

Mislim da je jako važno čuti što više saveta od iskusnih profesora. Svaki profesor će reći nešto novo i korisno što se posle može primeniti u sviranju. Dok vežbam često mi prođe kroz glavu neki savet ili se setim kako je to neki profesor objašnjavao da bi trebalo da se odsvira. Pored seminara volela bih da spomenem kako je isto tako veoma važno slušati muziku za flautu. Slušanjem upoznajemo različite stilove i načine sviranja i ono nam može dati veliku inspiraciju. Imam običaj pred spavanje da pustim bar neko delo koje je napisano za flautu. Uživam u tome.

Zahvaljujući upravo svom radu, dobitnik si mnogih nagrada i priznanja. Postoji li neka koja ti je posebno draga, neka koju bi izdvojila?

Nagrade i priznanja koje sam dobila predstavljaju za mene veliku satisfakciju i potvrđuju moj rad i ljubav prema muzici. Svako takmičenje smatram kao jedan javni nastup koji donosi uživanje i veliko iskustvo. Izdvojila bih drugu nagradu na međunarodnom takmičenju „Giovani musicisti a Treviso". Pošto sam skoro osnovala svoj trio u sastavu flauta, oboa i klavir, posebno su mi drage dve prve nagrade na međunarodnim takmičenjima Davorin Jenko u Beogradu i Međunarodno takmičenje drvenih duvača i kamerne muzike u Požarevcu koje sam osvojila sa triom ove godine.

Kako izgleda jedan tvoj nastup? Da li ti je potrebno dosta vremena da ga pripremiš?

Obožavam da sam na sceni. Kada zakažem svoj koncert krećem vredno da pripremam program. Uvek volim da na svoj koncert pozovem gosta i time publici koncert učinim interesantnijim. To uglavnom bude kamerna muzika. Da bi se održao solistički koncert potrebno je dosta pripreme, vrednog vežbanja, proba ali uživam kada znam da ću posle tog rada izaći pred publiku i podeliti muziku sa njom. Aplauz na kraju nema cenu i tada se osećam najlepše.

EU%20GIF.gif

Kao solistkinja i kao članica kamernih ansambala učestvovala na brojnim nastupima u Beogradu i Kragujevcu: Beogradska filharmonija, SANU, Kolarac, pozorište u Kragujevcu, Muzej Narodnog pozorišta u Beogradu, Etnografski muzej u Beogradu, Madlenianum i dr. Nedavno si i osnovala svoj trio MAH u sastavu flauta, oboa i klavir. Generalno, kakvi su tvoji planovi za dalje?

1601345_10203874307837154_3833984420478755121_n.jpg?oh=d16aad5f4ba84f3efb1d1b4f8c773dc5&oe=56784483

FOTO: Facebook

Završila sam master studije u Beogradu. Privlači me Italija. Do sada sam imala priliku da pohadjam seminare i da nastupam u Italiji. Dopadaju mi se ta zemlja, ljudi i jezik. Uvek se osećam lepo kada sam tamo i inspiriše me. Verovatno ću otići u Italiju na usavršavanje.

Da li u predstojećem periodu imaš neke zakazane nastupe? Gde mogu da te čuju oni koji to žele?

Zakazala sam dva koncerta u narednom periodu. Koncert sa triom MAH 26. oktobra u Artget galeriji i svoj solistički koncert imam 19. novembra u galeriji SANU. Takođe, sviram u projektu „Čarobna frula" u Madlenianumu i ponekad gostujem na poziv glumca Milana Mihailovića Cacija u predstavi „Cacijev spomenar" u pozorištu Slavija.

Šta bi poručila onima koji žele da sviraju flautu? Da li je dovoljna samo ljubav prema ovom instrumentu?

Poručila bih da je predivno baviti se muzikom. Svako ko želi i oseća da bi voleo da svira neki instrument - to i neka uradi. Potrebno je puno rada i iskrene ljubavi. Muzika oplemenjuje, smiruje i daje jednu predivnu dimenziju u životu. Sećam se jedne rečenice iz predstave u kojoj sam svirala a rečenica glasi: „Nije lako muzikom se baviti, ali kako ćeš bez nje život slaviti"?

Ana već slavi svoj put kroz muziku koju stvara i sigurna sam da će to i nastaviti upravo zahvaljujući svom predanom radu, trudu i pre svega ljubavi prema muzici.

Amela je veliki obožavatelj životinja i svih vidova umetnosti, iskreni i emotivni entuzijasta koji veruje da se snovi ostvaruju upornošću i konstantnim trudom

Pročitajte i:

Pronađite balans između rada i dokolice!
Kako zvuči harmonika u ženskim rukama?
To se traži je upropastilo mnoge!