Agora Zatvorenika

FOTO: Bestfoto Serbia

Na ovakav način je naš nobelovac dočarao Prokletu Avliju, carigradski zatvor, mesto gde se okupljaju svakojaki ljudi, sitni i krupni prestupnici sa raznolikim sudbinama.

Preživljavanje u zatvoru, borba kroz život, sećanja, uspomene i pre svega likovi i njihove priče koje se prepliću u delu, oblikovali su ,,Prokletu Avliju“, roman koji i dan danas živi kroz sve epohe i zalazi u sve značajne životne okvire. Avlija je uvek ista, samo se puni i prazni, ali činjenica je da nikada ne bledi.

Osnovni utisak koji roman na čitaoca ostavlja jeste traganje za životom, za sobom, za smislom, za vremenom koje se menja, kao što se i slika života svakog od nas smenjuje sa periodom koji prolazi.

U romanu Andrić, pokušava prikazati kako se život ne odvija samo u nama, već i u drugim ljudima. On opisuje život u zatvoru na jedan uznemirujući način i istovremeno ukazuje da je opšta ljudska situacija kao život u zatvoru, gde se svako oseća ugroženo, nesigurno, malo, bespomoćno, i svako očekuje rasplet situacije u kojoj se i nalazi. Konkretno vreme ne postoji u Avliji, nema početka, a ni kraja, samo priče koje se vrte u krug.

_veb_novinarstvo.gif

U osnovi dela je priča o tamnovanju fra Petra u zatvoru i onome što je proživeo od dana kada je priveden, pod sumnjom da je počinio prestup kada je obavestio papu o lošem položaju albanskih hrišćana, do njegovog neočekivanog oslobođenja i odvođenja u zatvor u Akri.

Pored fra Petra, izdvojili su se još neki prestupnici, upravo zbog svojih kazivanja, a one su, sve u svemu, odbrambeno sredstvo u dokazivanju svoje nevinosti. Andrić je najveći deo pažnje posvetio Latigafi, odnosno Karađozu, upravniku zatvora, podozrivom Haimu i Ćamilu, nesrećnom ljubitelju istorije.

Ljudska tragičnost se proteže kroz ceo roman, čovek je usamljenik, na pustom ostrvu, sa teškom sudbinom i bez izlaza, daleko od slobode i izolovan unutar zidina Osmanlijskog carstva.

Realističnost u delu odnosi se na priču o fra Petru i njegovom tamnovanju, gde je on predstavljen kao skroman čovek sa mučnom sudbinom koja se odvija u sultanovoj tamnici u kojoj su se okupili ljudi različitih rasa i nacija. Istoričnost ima značajnu ulogu, jer je oblikovala jedan deo Proklete Avlije, gde se ukazuje na osećanja, poput straha, krivice, životne borbe.

Za Andrića je Prokleta Avlija zatvoreni svet iza zidina, koji nema nikakve spoljne veze sa slobodom izvan njenih granica. Čovek je predstavljen kao rob, suočen sa sobom, sa svojim strahovima, nadanjima i pokorava se jačijim od sebe.

On ukazuje na trajnu životnu nesigurnost i neizvesnost, gde zlo pobeđuje dobro, a ne obrnuto, i svako biće ima toliko malo vlasti nad svojim životom i njegovim odvijanjem, da se sve u životu svodi na slučajnost i kockanje. Pisac uvodi pojam neba jer ono simbolizuje neostvarene ideale čoveka, slobodu, čitav život. Andrić ističe: ,,Avlija je čegrtaljka u džinovskoj ruci ili džungla u tami"...

Na kraju dela, pisac pominje smrt, obaveštava nas o njoj, govori nam kakva je i šta nas posle nje čeka. Nakon smrti nema ničega. Za Andrića zagrobni život ne postoji. Svakoga od nas očekuje smrt, a iza nje ostaju svi oni koji služe životu.

Knjiga ,,Prokleta Avlija” ostavlja jednu važnu pouku - ne trebamo odustati, nego se trebamo boriti za egzistenciju. I uprkos nepravdi i zlu, čovek ne treba prihvatiti ono što mu se nudi već obrnuto, mora delovati, mora unositi pravdu u ovaj svet, da bi on bio bolji, lepši i ispravniji.

Ovaj roman oslikava portret svog vremena, ali kada uporedimo Prokletu Avliju sa današnjim svetom, ne bežimo mnogo od realnosti, iako živimo u doba demokratije. Vlast nam određuje tok života,a ljudi se moraju tome povinovati, čak i kada su na vrhu svoga uspeha ili na rubu svoje egzistencije, moraju biti pažljivi slušaoci moćnijih glasova.

Andrić umeće ideju da je ljudski položaj nalik na život u zatvoru, gde je čovek nepouzdan, opasan, uspaničen i očekuje završetak takve situacije u kojoj je i on sam.

Autor se čitaocima obraća jednostavnim jezikom, unosi čistotu i govori mirnim tonom. Upravo ta jedinstvenost u izrazu ukazuje na emocije i bitne elemente u životu svakog ponaosob. Čitajući Avliju uveravamo se da politika ima važnu funkciju u ovoj, onoj ili našoj pripovetki.

Prokleta Avlija je mesto ponora, poprište života, svih zatvorenika i čuvara, tu se niko i ništa ne pita i niko nije tu slučajno, ali jedno je sigurno - samo je vlast ta koja ima ključeve od mračne tamnice...


Jovana Radulović