13 pikanterija o „Slatkom životu“

Foto: Wikimedia

Preveo: Miroslav Luka Mrković

1. ODAVDE POTIČE IZRAZ „PAPARACI“, IAKO NIJE SIGURNO KAKO JE FEDERIKO FELINI DOŠAO DO NJEGA.

U „Slatkom životu“, Paparaco je ime fotografa poznatih, i zaista je odavde potekao izraz „paparaci“ (oblik za množinu). Kako je Felini došao do njega? U intervjuu za časopis Tajm (Time) 1961. izjavio je da ga reč „podseća na insekta koji zuji, lebdi, zaleće se“, verovatno kvarenjem reči „papatačo“ (pappatacio), koja označava napornog komarca. Međutim, nekoliko godina kasnije, Felini je izjavio da je to bilo ime lika u libretu opere koju nije imenovao.

Dalje, njegov koscenarista, Enio Flajano, rekao je da je ime preuzeto iz knjige „Pokraj Jonskog mora“ (By the Ionian Sea) Džordža Gisinga, u kojoj je to prezime jednog od likova. Trebalo bi imati na umu da je u govoru Abruca, dijalektu kojim je govorio Flajano, „paparaco“ vrsta školjke, čije otvaranje i zatvaranje može podsećati na zatvarač kamere. Kao i same paparace, predfelinijevsko poreklo izraza teško je otkriti.

2. FELINI JE JEDNU OD GLAVNIH SCENA NAPRAVIO O SVOM TROŠKU.

Iako je bilo i snimanja na autentičnim lokacijama, „Slatki život“ je većinom snimljen na prostorima legendarnog rimskog Činečita studija (Cinecittà Studios). Tamo su snimljene scene smeštene među kafeima Via Veneta, iako je pravi Via Veneto bio svega nekoliko kilometara daleko. Felini je pokušao da snima tamo, ali mu je to bilo dozvoljeno samo od dva do šest ujutro, a čak i u tim ranim jutarnjim časovima, produkciju su ometali zainteresovani posmatrači i razni problematični prolaznici. Zato je tražio od scenografa da napravi repliku u Činečiti, a producentima je obećao da će je platiti svojim delom zarade od filma.

Flaiano_Fellini_Ekberg_1960.jpg
Foto: Wikimedia

3. DINO DE LAURENTIS JE ŽELEO DA POL NJUMEN GLUMI GLAVNU ULOGU.

Uticajni italijanski producent insistirao je da zvezda američkih matinea glumi reportera Marčela, ali Felini nije hteo ni da čuje. Njumen je, po Felinijevim rečima, bio previše glamurozan, zvezda kakvu bi paparaco poput Marčela inače jurio. De Laurentis je na kraju povukao podršku filmu, što su neki pripisali ovom sukobu.

4. TOLIKO LJUDI JE ŽELELO DA FINANSIRA FILM, DA GA JE FELINI UMALO PRODAO TRI PUTA.

Nakon što se De Laurentis predomislio, Felini je objavio da želi da napravi novi film i investitori su ubrzo počeli da ga saleću. Razumljivo je zašto: njegov prethodni film, Kabirijine noći (Nights of Cabiria), bio je vrlo svež hit, a novi je nudio raskalašne priče o slatkom životu na Via Venetu. Felini se sastao sa sedam mogućih producenata u roku od nekoliko nedelja i u svom uobičajenom zanosu je uspeo da se dogovori s trojicom, pre nego što je shvatio svoju grešku i povukao se iz dva dogovora.

5. CEO JEDAN LIK JE UKINUT JER SE FELINI NIJE SLAGAO S GLUMICOM.

Luiza Rajner, prva glumica koja je osvojila dva uzastopna Oskara (za Velikog Zigfilda i Dobru zemlju), napustila je Holivud 40-ih godina 20. veka, ali je Felini umalo izvukao iz penzije da glumi seksualno nezasitu stariju ženu kojoj se svidi Marčelo. Rajner se sastala s Felinijem tokom posete Rimu i naslepo prihvatila ulogu jer je bila oduševljena Kabirijinim noćima. Međutim, kada je pročitala scenario za Slatki život, nije joj se svidelo kako je uloga napisana i vratila se u Rim da porazgovaraju o njoj.

Zajedno s Felinijem, preradili su lik u muzu koja pomaže Marčelu da napiše svoju knjigu, ali se nisu uspeli dogovoriti do kraja. Neki izvori govore da je Rajner odbila ulogu jer je Felini insistirao na sceni seksa Dolores i Marčela; drugi kažu da je Felini otpustio jer je insistirala na tome da sama piše svoj tekst. Šta god bilo u pitanju, Felini je potpuno uklonio lik iz scenarija.

_event_management.gif

6. DEO SA „UKAZIVANJEM“ BOGORODICE BIO JE POLU-IMPROVIZOVANA ZAMENA U POSLEDNJEM TRENUTKU.

Kada su pregovori s Luizom Rajner propali, a Felini izbrisao njen lik i priču iz filma, naprasno ju je zamenio scenom gde se gomila okuplja da vidi navodno Bogorodičino čudo. Zamena je napravljena tako brzo da Felini nije, zapravo, uspeo da završi pisanje scene, pa je zajedno s glumcima izmišljao tekst na licu mesta.

7. SCENA S FONTANOM DI TREVI ZAHTEVALA JE MNOGO VOTKE.

Celu nedelju je trajalo snimanje scene (koja zauzima svega nekoliko minuta u konačnoj verziji filma), i to je bilo u hladnim jutarnjim mesecima 1959. Prelepa Anita Ekberg, glavni ženski lik – rođena u ledenoj Švedskoj, što je verovatno pomoglo – stajala je u ledenoj vodi satima bez pogovora. Međutim, po Felinijevim rečima, Mastrojani je morao nositi ronilačko odelo pod svojom odećom, pa ni tako nije mogao podneti hladnu vodu sve dok nije „slistio bocu votke“ i „potpuno se odvalio“. Kako god, važno je da je uspelo.

8. PET HILJADA DEVOJAKA JE PROŠLO AUDICIJU PRE NEGO ŠTO JE FELINI NAŠAO SVOJU PAOLU.

Paola je tinejdžerka koju upoznaje Marčelo – najpre u restoranu i ponovo na plaži na kraju filma, gde ona uzalud pokušava da mu kaže nešto – koja predstavlja nevinost u kulturi razvrata. Felini je preterano obraćao pažnju i na najsitnije detalje dodeljivanja uloga, pa je bio posebno posvećen pronalaženju savršene devojke koja bi odigrala ovu simboličnu ulogu (čijim licem, na kraju krajeva, i završava film). Kako nije mogao naći pravo lice među glumicama koje su poslale svoje fotografije, Felini je održao otvorenu audiciju na koju se odazvalo pet hiljada tinejdžerki.

Nijedna od njih ipak nije bila ona prava, pa je snimanje krenulo bez Paole. Napokon, na večeri u kući starog prijatelja, Felini ju je pronašao: četrnaestogodišnja kćerka njegovog domaćina, Valerija Čangotini. Odmah je angažovao.

Valeria_Ciangottini_1.jpg
Foto: Wikimedia

9. DELIMIČNO JE SNIMLJEN PO SKANDALU IZ STVARNOG ŽIVOTA.

Na plaži u blizini ribarskog naselja je 1953. pronađena dvadesetjednogodišnja Vilma Montesi, delimično obnažena, ali ne i silovana, bez tragova krivičnog dela. Međutim, bila je daleko od doma, bez razloga da pređe toliku udaljenost, a njena smrt – ubistvo, samoubistvo ili nesreća – nikad nije rešena. Istraga je, ipak, otkrila mnoštvo šokantnih detalja o italijanskoj eliti na imanju u blizini lokacije na kojoj je pronađeno telo Montesijeve, među kojima su orgije pod dejstvom droga i politička korupcija.

Ministar inostranih poslova Italije podneo je ostavku nakon što je otkrivena umešanost njegovog sina, a troje ljudi je optuženo (i svi su oslobođeni). Skandal je potresao Italiju. Ogromna mrtva riba pronađena na kraju „Slatkog života“ bio je Felinijev način podsećanja na incident i svu izopačenost koja ga je pratila.

10. UMALO JE BIO JOŠ MRAČNIJI FILM.

Film je prikaz ljudi koji vode život pun površne, besmislene zabave, presečen šokantnom epizodom Stajnerovog ubistva-samoubistva. Felini je zapravo snimio dodatnu scenu koja bi film učinila još mračnijim, scenu u kojoj Marčelo i Madalena vide plivača koji izgori u plamenu izazvanim cigaretom odbačenom u benzin na površini vode. Srećom, Felini je odlučio da je film dovoljno dugačak i bez te scene.

11. NA PREMIJERI U MILANU, FELINI JE PLJUNUT.

Prefinjenoj publici u Milanu nije odgovarao „Slatki život“ i smatrali su ga (prema rečima jednog od pisaca) „dugačkim, ne dovoljno smešnim, i što je najgore, nemoralnim“. Ljudi su glasno uzvikivali „Sram vas bilo!“ (verovatno na italijanskom) za vreme scene orgija i negodovali su kada je film završen (doduše, bilo je i uzvika odobravanja i aplauza).

Na izlasku iz dvorane, Felinija je pljunuo jedan od gledalaca. Drugi su ga zvali „kukavicom“, „komunistom“ i „ateistom“, a slična osećanja su se ponavljala i u stotinama telegrama koje je dobijao sledećih dana. Zanimljivo, Felini je bio prehlađen na milanskoj premijeri i, pod uticajem lekova, „pamtio je kao zabavno veče“.

12. ITALIJANSKIM KATOLICIMA JE REČENO DA BOJKOTUJU FILM; AMERIČKI KATOLICI BILI SU BLAŽE UPOZORENI.

Vatikanski list Oservatore romano (L’Osservatore Romano) osudio je „Slatki život“ najtežim mogućim rečima, savetujući svojim čitaocima da bojkotuju nemoralni, bogohulni film (predvidljivo, to je izazvalo samo još veću zainteresovanost Italijana). U SAD-u, Katolička liga pristojnosti svrstala ga je u kategoriju filmova koji nisu „moralno uvredljivi sami po sebi“, ali da bi trebalo povesti računa o tome da se ne razume pogrešno. Američki katolici su film posmatrali ne kao odu hedonizmu, već kao „oštar napad na razvrat i degradaciju hedonističkog društva“.

13. I DALJE JE JEDAN OD NAJUSPEŠNIJIH STRANIH FILMOVA KOJI SU IKADA PRIKAZANI U AMERICI.

„Slatki život“ je bio hit gde god da je prikazan, uključujući i Ameriku, gde je prihod od šest miliona dolara predstavljao rekordnu zaradu nekog stranog filma. Po cenama karata iz 2016. godine, tih šest miliona postaje 75 miliona, dovoljno za mesto među pet najprofitabilnijih stranih filmova svih vremena.


Izvor: Mental Floss


Miroslav igra za raju.