10 mitova o spavanju

FOTO: Mondo

Trećinu svog života provodimo spavajući, ali malo znamo o tome što nam se dešava tokom sna. Narodna verovanja su puna lažnih i loših interpretacija o spavanju. Predstavljamo vam deset najvećih zabluda kada su u pitanju spavanje i snovi.

1. Alkohol poboljšava kvalitet spavanja

Ova činjenica je prilično poznata svima, ali nema nikakvu naučnu podlogu. Tačno je da kada konzumiramo alkohol osećamo pospanost, međutim, kada zaspimo, kvalitet sna se zapravo pogoršava. Dubina sna i obnavljajući efekat koji nastaje tokom normalnog sna bivaju izmenjeni, jer piće smanjuje REM fazu. U ovom periodu se zapaža potpuno opuštanje mišića i tada se javljaju snovi koji su neophodni za regeneraciju mozga. Alkohol, takođe, povećava verovatnoću za hrkanje, ali i za pojavljivanje spavačkih apneja (prestanak disanja tokom spavanja).

Ovo su samo neki od zaključaka do kojih su došli naučnici sa Univerziteta u Melburnu, objavljenih u časopisu „Alkoholizam: Klinička i eksperimentalna istraživanja“. Ukoliko, ipak, odlučimo da popijemo alkoholno piće pred spavanje, najpreporučljivije je da poslednju čašu uzmemo između sat i po i dva sata pre odlaska u krevet, kako bi se koncentracija alkohola u krvi smanjila i omogućila nam kvalitetniji san.

2. Dok sanjamo, učimo

Dok spavamo, gubimo samosvest, ali to ne znači da naš mozak nije aktivan. Zapravo, on izvršava osnovne funkcije, kako bi nas održavao u dobroj formi. Na primer, tokom sna se prerađuju informacije koje smo primili tokom tog dana. Zbog ovoga je, pre nego što izađete na ispit, osim učenja, najbitnije da odspavate onoliko koliko vam je potrebno da biste bili sutradan odmorni. Međutim, to ne znači da mozak može da prima nove informacije dok spavamo, kao na primer, lekciju iz engleskog koju slušamo preko MP3 plejera. Ovo verovanje, popularizovano još 1942. godine, zasnovano je na eksperimentima psihologa Lorensa Lišana, čiji je cilj bio da se isproba mogućnost da se odstrani navika grickanja noktiju kod jedne grupe studenata.

Lišan ih je odvojio u dve različite sobe: prvoj grupi se preko fonografa, tokom spavanja, ponavljala rečenica „Moji nokti su groznog ukusa“, dok je druga grupa spavala u sobi bez ovog aparata. Nakon nekoliko nedelja, 40% studenata iz prve grupe se odviklo od grickanja noktiju, dok oni iz druge grupe nisu pobedili tu lošu naviku, što je delovalo kao da se ovim potvrđuje da je poruka delovala na njihovu podsvest. Problem sa ovim i drugim sličnim eksperimentima je to što nikad nije dokazano da li su dobrovoljci spavali ili ne dok su slušali ove poruke.

Kako bi se opovrgla ova tvrdnja, na Univerzitetu Ilinois (SAD), izveden je 1956. godine još jedan eksperiment u kome su praćeni moždani talasi učesnika, tokom kojeg su im, za vreme spavanja, reprodukovane liste reči. Međutim, kada su se probudili, niko nije mogao da se seti nijedne. Zapravo, dok spavamo naš mozak je zaposlen obradom već postojećih informacija i nije u mogućnosti da prima nove.

3. Krevet – sport lenjih

Izdvajanje vreme za spavanje je najbolji način da se povrati enegija. Nedostatak sna utiče negativno na naše razmišljanje i naša osećanja, a može doći i do problema sa metabolizmom i endokrinim sistemom. Rejčel Tejlor, istraživač Univerziteta Otago (Novi Zeland), utvrdila je da su deca između tri i pet godina koja spavaju manje od jedanaest sati sklonija gojaznosti pošto napune sedam godina.

Manjak sna, takođe, povećava i mogućnosti za pojavu bolesti kao što su demencija, dijabetes ili kardiovaskularne bolesti. Pre svega, on može da utiče na imuni sistem, kako potvrđuje jedna studija časopisa „Imunitet“, koju su realizovali naučnici Univerziteta Jejl (SAD). Prema ovom istraživanju, ujutru smo podložniji virusima i bakterijama – kao da se i naš odbrambeni mehanizam ujutru „rasteže“ i zavisi od biološkog sata smene dana i noći na Zemlji.

Isto tako, prema jednoj studiji Univerziteta Varvik (Ujedinjeno Kraljevstvo) i Univerziteta „Fridrih II“ (Napulj, Italija), oni koji spavaju manje od šest sati dnevno, podložniji su za 12% prevremenoj smrti od onih koji spavaju od šest do osam sati.

4. Vikend za oporavak od neprospavanih noći

Razvlačenje po krevetu subotom i nedeljom, kako biste se povratili od neprospavanih noći i ranog ustajanja tokom radne nedelje, može imati svoje prednosti, kao npr. smanjenje rizika od dijabetesa, kako je navedeno u jednom istraživanju sa Univerziteta u Čikagu. Međutim, to nije način da se nadomeste sve te noći koje smo izgubili, što može prouzrokovati ozbiljne probleme sa zdravljem.

Spavanje do kasno vikendom nije dobro za mozak, prema mišljenju doktorke Džosne Adusumili, sa Univerziteta Harvard. Adusumili smatra da spavanje po šest sati dnevno, 12 dana uzastopno, negativno utiče kako na fizičko, tako i psihičko stanje osobe, slično kao kad bismo proveli celu noć bez spavanja. Između ostalog, smanjuje i motoričke sposobnosti za 10%.

5. Hrkanje smeta, ali nije štetno

hrkanje.png

FOTO: Telegraf

Hrkanje može da se pretvori u noćnu moru. Ukoliko je hrkanje učestalo, može da bude pouzdani pokazatelj za probleme koje nas mogu čekati u kasnijim godinama. Stoga, treba otići na pregled kod lekara. Hrkanje može da bude simptom neke bolesti, kao što je na primer spavačka apneja. Ponekad se oni koji pate od ove bolesti bude sa osećajem gušenja, ali najopasnije je, kako kažu doktori, kada ti prekidi u disanju smanje nivo kiseonika u krvi – onda se ritam srca ubrzava, a krv teže dolazi do tkiva, što utiče na krvne sudove.

Takođe, povećava se opasnost od saobraćajnih nesreća, budući da se osoba budi još umornija. Ne postoji konkretno rešenje da se hrkanje smanji ili nestane, ali postoji jedan ključan faktor, a to je gojaznost. Nagomilana mast ispod vrata, kao i slabiji stomačni mišići mogu da otežavaju disanje.

6. Lošije spavamo kad je pun mesec

Da li postoji neka naučna činjenica koja dokazuje da Zemljin satelit diktira naše ponašanje i odmor? Jedna studija časopisa „Granice u pedijatriji“ ispitivala je uticaj mesečeve svetlosti na spavanje. Naučnik Žan-Filip Šapu sa Instituta za istraživanja Istočnog Ontarija (Kanada), istraživao je odnos između mesečevih faza i spavanja. Za ovo istraživanje, analizirao je podatke u vezi sa spavanjem kod 5.812 dece sa pet različitih kontinenata, a uzeo je u obzir i godine, pol, vaspitanje, telesnu težinu, vreme spavanja tokom noći, dan kad je vršeno ispitivanje, stepen fizičkih sposobnosti, kao i način života.

Nakon analiziranja podataka tokom tri faze: faze punog meseca, polumeseca i mladog meseca – Šapu je zaključio da, generalno, satelit nije uticao ni na jednu varijablu. Jedina veza koju je pronašao bilo je to što se trajanje sna smanjivalo na svaku polovinu od pet minuta tokom novog meseca, što podrazumeva promenu od samo 1% noćnog odmora. Prema istraživaču, ova minimalna varijacija spada u marginu statističke greške.

7. Ko rano rani, dve sreće grabi

Cirkadijalni ritam je naziv za biološki sat koji kontroliše naš ritam spavanja i buđenja i sinhronizovan je sa smenom dana i noći. Većina ljudi funkcioniše prema ovom ritmu – danju radi i spava noću – osim onih koji zbog zbog prirode svog posla ne mogu da prate ovakav ritam. Ipak, ovo ne znači da je biološki ritam kod svih isti. Ima onih koji bolje funkcionišu ujutru, ali i onih koji se najbolje snalaze u kasnim satima.

Prema tome, ljudi se dele na noćobdije i ranoranioce, međutim ima i onih koji nisu ni jedno ni drugo. S druge strane, ova podela menja se i sa godinama. U principu, ni jedni ni drugi nemaju posebnih prednosti za zdravlje. Međutim, prema istraživanju Slobodnog Univerziteta u Briselu (Belgija), objavljenom u časopisu „Nauka“, noćne ptice mogu duže da ostanu budne od ranoranilaca pre nego što ih savlada umor.

Zbog čega je to tako? Jedan od mogućih odgovora je da deo se mozga koji reguliše biološki sat podudara sa onim delom koji kontroliše pažnju, tako da ako cirkadijalni ritam traži spavanje i ovaj drugi deo se „uspavljuje“.

8. Ništa loše se ne dešava ako spavamo sa uključenim televizorom

Ima ljudi koji mogu mirno da spavaju dok radi televizor ili sa upaljenim svetlom. Ipak, bez obzira na naše preferencije, bolje je spavati u zatamnjenoj prostoriji. Ako ne vodimo računa o ovom osnovnom pravilu, naš odmor neće biti na zavidnom nivou. Biološki sat je sinhronizovan sa ciklusima dana i noći, i veštačko osvetljenje prostorije noću može da izazove promene ritma, a na duže staze i teže poremećaje.

Prema studiji Univerziteta u Aberdenu (Ujedinjeno Karljevstvo), čak i jedan beznačajan izvor svetlosti može da poremeti san. Kejti Vajs, autorka ovog istraživanja smatra da noćna svetlost u velikim gradovima takođe može prouzrokovati i gojaznost. Razlog za to je promena koja se javlja u biološkom satu i utiče na određene delove mozga koji regulišu metabolizam. Kako bi se postigao kvalitetan san, potrebno je ugasiti svetlo spavaće sobe i izbegavati korišćenje kompjutera i mobilnih telefona nekoliko sati pre odlaska na spavanje.

SLIKA_dete-cita.jpg

FOTO: Pismenica

9. Popodnevna dremka je gubljenje vremena

Dremka posle ručka se često povezuje sa lenjošću. Međutim, savršena je za one koji rade, zbog čega mnoge firme, kao što je „Gugl“, već imaju prostorije u kojima njihovi radnici mogu malo da se odmore. U zavisnosti od toga koliko ona traje, dremka može biti korisna ili štetna. Ona manja od pet minuta nam pomaže da otklonimo pospanost, dok ona koja traje između deset i dvadeset minuta, značajno poboljšava nivo koncentracije, kao i regulaciju krvnog pritiska.

Najbolji period za mali predah jeste između dva i tri poslepodne kada nastupa smanjenje produktivnosti. Istraživač Dimitrios Trihopulios sa Harvard Univerziteta istraživao je punih šest godina živote 20.000 osoba između 20 i 80 godina starosti kako bi utvrdio da oni koji spavaju 30 minuta nakon jela, najmanje tri puta nedeljno, smanjuju rizik za 37% da obole od srčanih bolesti ili pak da umru od istih.

10. Oni koji spavaju na času su lenjivci

Kada napune dvanaest godina deca sve duže spavaju i niko ne može da ih istera iz kreveta, što ne znači da su lenji ili da, kad napune petnaest ili više godina, žive razuzdano. Ne treba ih prekorevati zbog toga jer, prema mišljenju lekara, do dvadesete godine treba da se spava između devet i deset sati, jer mozak, u punom jeku psihofizičkog razvitka, zahteva mnogo vremena da bi se obnovio.

Instituti i univerziteti koji su pomerili početak časova kako bi se prilagodili biološkom satu adolescenata, kao što su centri u Minesoti i u Kentakiju (SAD), primetili su značajna poboljšanja ocena iz različitih predmeta. Spavanje je, dakle, veoma bitno za učenike, kako kaže psiholog Ejmi Volfson – učenici koji spavaju duže imaju bolje ocene od onih koji ne spavaju onoliko koliko im je predodređeno uzrastom.


IZVOR: Muy Interesante