10. aprila Titanik je krenuo na put smrti
Radio Pingvin

Putnička kompanija „Vajt Star Lajn“ (White Star Line) je u seriji „Olimpik“ izgradila tri gigantska broda, a pored Titanika, u ovu klasu spadaju „RMS Olimpik“ i „RMS Britanik“. Među tri broda iz Olimpik serije, Titanik je bio najkomforniji. Zapravo, on je bio najluksuzniji brod svoje ere.

Putnici, pre svega oni iz prve klase, su imali na raspolaganju telefone, biblioteku, gimnastičku dvoranu, terene za skvoš, bazen, tursko kupatilo, a na palubama se nalazilo više otvorenih kafea.

Iz druge i treće klase su okean prelazili ubedljivo najsiromašniji emigranti iz Irske, Norveške i drugih delova Evrope, tragajući za srećom u Njujorku, gradu nade. Prema nezvaničnim podacima, na brodu je bilo oko 40 putnika iz bivše Jugoslovije.

Titanik je isplovio iz luke u Sautemptonu u Engleskoj, u ranim popodnevnim satima i krenuo prema Njujorku. Istog dana je pristao u Šerbur u Francuskoj da bi ukrcao putnike. Dan kasnije, 11. aprila, pristao je i u Irskoj, u luci Kvinstaun, a potom je zaplovio na višednevnu plovidbu ka Halifaksu i na kraju ka Njujorku u Americi.

Titanik je plovio mirnim severnim Atlantikom sve do noći između 14. i 15. aprila, kada se dogodila nesreća. U ledeni breg je udario 14. aprila u oko 23:40 časova, a potonuo je 15. aprila u 02:20.

The New York Times - Članak o imenima preživelih
The New York Times - Članak o imenima preživelih

Nikad nije tačno utvrđeno koliko je ljudi zaista bilo na brodu, a prema nekim procenama bilo ih je oko 2230, zajedno sa članovima posade. Potonulo je oko 1524 ljudi. Tačan broj žrtava je nepoznat zato što je kompletan spisak putnika i posade izgubljen, a katastrofu je preživelo 706 ljudi, najviše iz prve klase.

 

Uzrok velike smrtnosti je samouverenost konstruktora broda, koji su bili uvereni da Titanik ne može ništa potopiti, zbog čega nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje.

Titanik: dve verzije stvarnosti

Postoje dve verzije priče o tome koji je, zapravo, razlog zbog kojeg se desila nesreća. Jedna verzija je ona, koju većina ljudi zna, da je Titanik potonuo zbog toga što je plovio prebrzo i da je posada uočila santu leda u koju je brod udario kada je već bilo prekasno. Ova verzija je predstavljena u poznatom filmu „Titanik“ Džejmsa Kamerona (James Cameron).


Međutim, knjiga pod nazivom „Zlata vredan“ („Good as Gold") govori o drugačijoj verziji istine. Knjiga opisuje da je za potonuće odgovoran kormilar koji se uspaničio i skrenuo brod u pogrešnom pravcu.


Autorka knjige Lejdi Luiz Paten navodi da, kada je, prvi kapetan broda Vilijem Mardok, uočio santu leda, naredio da se skrene udesno, ali je kormilar Robert Hičins pogrešno shvatio njegovu naredbu i okrenuo brod na drugu stranu. Greška je odmah ispravljena, ali je na žalost bilo prekasno, jer je brod već udario u santu.


Kako prenose mediji, pomenuta autorka je unuka drugog oficira na Titaniku, Čarlsa Lajtolera, koji je preživeo katastrofu i zataškao istinu jer se plašio da će vlasnici broda bankrotirati, a njegove kolege ostati bez posla.


Koja je verzija istine tačna, ostaće misterija.

Serija „Titanik: krvi i čelik“

Serija je rađena u italijansko-irskoj produkciji, na čelu sa italijanskim kanalom „Rai Uno“. Za razliku od filma Džejmsa Kamerona, ne bavi se samom tragedijom, već godinama tokom kojih je luksuzni brod građen u Belfastu.

Privatna arhiva - Fotografija sa snimanja serije ,,Titanik: krv i čelik" u Kragujevcu (s leva na desno: Marija Planić, Ivana Popadić i Ksenija Kulišić)
Privatna arhiva - Fotografija sa snimanja serije ,,Titanik: krv i čelik" u Kragujevcu (s leva na desno: Marija Planić, Ivana Popadić i Ksenija Kulišić)

Potapanje broda je potisnuto u drugi plan, dok radnja usmerena na ljude koji su bili odgovorni za njegov dizajn i izgradnju. S obzirom na to da se plovidba „Titanika" tragično završila, u naslovu ima krvi, a čelik je tu zbog toga što je za ovaj brod napravljena nova vrsta čelika.


Serija je snimana u Irskoj i Srbiji. Pored 40 glumaca iz Srbije koji su se pojavili u sporednim ulogama, na snimanju serije angažovano je 1600 statista, od kojih je 1200 iz Kragujevca, a 400 iz Beograda.


U Kragujevcu su snimne scene koje se mogu videti u gotovo svakoj epizodi. To su scene brodogradilašta, ukrcavanja putnika na brod, scene projektnog biroa, u kojima se istraživao kvalitet čelika, scene enterijera unutrašnjosti broda, kotlarnice broda.


Izvor: Centar za promociju nauke elementarijum / Novi magazin